Pranjićev znanstveni entuzijazam

Pranjićev znanstveni entuzijazam

Važno je imati stila, zbornik, ur. Krešimir Bagić, Disput, Zagreb, 2002.

Zbornik Važno je imati stila ukoričena je varijanta znanstvenoga kolokvija održana 28. svibnja 2002. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Povod kolokviju bilo je umirovljenje prof. dr. Krunoslava Pranjića, utemeljitelja Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i autora četiriju zapaženih knjiga — Jezik i književno djelo (1968), Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze (1971), Jezikom i stilom kroza književnost (1986) i Iz-Bo-sne k Europi (1998) te niza znanstvenih tekstova u periodici. Kratak portret profesora Pranjića nije potpun ako ne spomenemo njegovu predavačku strast i rijedak znanstveni entuzijazam koji s godinama ne jenjavaju.

Stilski kompleks Pranjić

Prva grupa tekstova zbornika, objedinjena podnaslovom Stilski kompleks Pranjiću potpunosti je posvećena profesorskom, znanstveničkom i autorskom liku Krunoslava Pranjića. Krešimir Bagić ocrtava obrise akademske biografije profesora Pranjića, dok se prilog Marine Protrka sastoji u opsežnoj bibliografiji radova. Branko Vuletić i Josip Silić konceptualiziraju znanstvenu poetiku Pranjićeva stilističkog opusa. Dušan Marinković obrađuje jezičnu dimenziju Pranjićeva bavljenja opusom Ive Andrića, a Cvjetko Milanja napušta strogo specijalističke okvire Pranjićevih interesa te ukazuje na društvenokritički angažman njegova mišljenja. Tekst Josipa Užarevića na svega nekoliko stranica ispisuje malu teoriju prevođenja i sjajnu analizu Pranjićeva prijevoda Ane Karenjine s osvrtom na granice prevodljivosti uz nadahnuto poetsko prekoračenje strogo znanstvenoga stila. Goran Rem piše o primjenjivosti i primjeni Pranjićevih postulata i metoda u nastavi suvremene hrvatske poezije, a Jadranka Brnčić isto primjenjuje na analizu segmenta iz poslanice Korinćanima.

Stil se vraća

Znanstveni je kolokvij bio i prigodom da se znanstvenoj javnosti prezentiraju novi znanstveni radovi s područja lingvistike, osobito ogranka koji se bavi diskursom. Ti su tekstovi okupljeni u drugoj cjelini zbornika, naslovljenoj Bacite li stil kroz vrata, on će se vratiti kroz prozor. Marin Andrijašević piše o odnosu književnog i svakodnevnog jezika oslanjajući se na hermeneutičke poglede na jezik, a Marina Kovačević poduzima opsežno raščlanjivanje značenja u suvremenoj humanistici popularnog termina diskurs, ukazujući naposljetku na njegovu važnost i potencijale unutar lingvostilističkih istraživanja. Damir Kalogjera piše tekst sociolingvističke tematike o stilskim nijansama u govoru koji proizilaze iz hijererhijskog raslojavanja govornika. Vladimir Biti ovom prigodom tematizira odnos etike i stilistike, upoređujući pripovjedačke glasove realizma i modernizma, odnosno postholokaustovskoga razdoblja, oslanjajući se na iskustvo strukturalističkih i poststrukturalističkih paradigmi. Tekst Zvonka Kovača iznosi poticajna zapažanja o odnosu raznojezičnih, odnosno raznodijalekatskih jedinica unutar jednoga književnog teksta, tj. njihovom stilističkom i semantičkom potencijalu. Ivo Pranjković piše o odnosu stilistike i normativistike, služeći se primjerima stilski označenih izraza, odnosno figura prema sistematizaciji Luke Zime, hrvatskoga devetnaestostoljetnog filologa. Anita Peti-Stantić propituje u hrvatskim gramatikama više ili manje uvriježeno shvaćanje klitika kao nestilogenih jedinica, s obzirom na njihovo pretpostavljeno (a na korpusu neovjerovljeno) nepromjenjivo mjesto u rečeničnom nizu. Pokazujući varijantnost rasporeda klitika, Peti-Stantić korigira predrasudu o nestilogenosti klitika. Krešimir Mićanović problematizira načine izražavanja posvojnosti u hrvatskom jeziku, propitujući njihov status u kanonskim tekstovima hrvatske lingvistike. Srednji dio zbornika zaključujen je tekstom Ivana Ivasa, koji propituje mogućnost uporabe koncepta fraktala u lingvističkim i filološkim disciplinama.

Posljednji tekst zbornika, smješten u Appendix, književni je faction, u kojem Zoran Ferić kratkom pričom ispisuje idiosinkratičnu posvetu profesoru Pranjiću.

Pristupačno i komunikabilno

Akribična će čitatelja obradovati trud uložen u izradu podrobnih kazala pojmova i imena, a ljubitelje fotografije izniman crno-bijeli portret profesora u čiju je čast ovaj zbornik publiciran. Zbornik Važno je imati stila nekolikim se tekstovima, u prvome redu Ferićevim za akademske zbornike neuobičajeno opuštenim factionom i već spomenutim Užarevićevom gotovo pa književnom posvetom Pranjićevom prevodilaštu (a donekle i osobi) odmiče od akademskog nefikcijskog i objektivističkog kanona. Josip Užarević, Zvonko Kovač i Anita Peti-Stantić autori su ponajboljih tekstova zbornika koji se odlikuje koherencijom i nepretencioznošću. Teorijska aparatura većine tekstova ne participira u trenutačno najaktualnijim humanističkim teorijskim obzorima, što je, s obzirom na stilistički profil, samorazumljivo, te pridonosi pristupačnosti i komunikabilnosti njegovih sadržaja.

Željka Vukajlović