Potpuna sloboda traženja

Potpuna sloboda traženja

Zvonimir Golob rođen je 1927. u Koprivnici. Školovao se na gimnaziji i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je pjesnik-partizan koji u ljeto 1945. putuje Istrom sa svojom partizanskom jedinicom i recitira stihove.

Godine 1948. isključen je s Fakulteta jer se i suviše družio sa tada proskribiranim hrvatskim književnikom Tinom Ujevićem.

Bio je veliki pjesnik ljubavne poezije, čije se ime vezivalo uz nadrealizam. Pisao je pjesme, šansone, poeme, eseje i kritike, dnevničke zapise, scenarije za crtane filmove.

Prevoditelj je na hrvatski jezik s niza stranih jezika.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1968. Neko kraće vrijeme iskušao se i u izložbenoj fotografiji. Iza njega je ostao nevelik, ali osebujan fotografski opus.

Umro je godine 1997. u Zagrebu.

Vladko Lozić

Ako je jedna od važnih sastavnica pjesništva Zvonimira Goloba naglašavanje osjetilnog i senzualnog, pa ako prihvatimo kako njegova ljubavna lirika znači vrhunski domet u hrvatskoj književnosti, onda sve to možemo pronaći i u njegovu bavljenju fotografijom. Ono je, poput njegove lirike, angažirano, prepuno posebnog ugođaja, suvremeno u trenutku nastajanja i trajno aktualno.

Nije nam ostavio mnogo. Mali dio njegova stvaralaštva popunjava našu Zbirku. Ali i takav progovara snažno, onom snagom koju u sebi nose vrijednosti nastale jednostavnim i lijepim jezikom slike, posebnim i zavidno bogatim intonacijama i za vlastiti način dosegnutom čistoćom izraza.

Njegove fotografije nisu možda poetične kao njegove riječi, ali su pune posebnog života, onoga koji im je udahnuo autor pjesnik. Možda upravo zbog toga njegove slike prihvaćamo kao samosvojna ostvarenja, kao izvorna djela, bogata i poetski nadahnuta, a ipak u onoj pravoj ravnoteži koja karakterizira svaki istinski umjetnički domašaj.

Nije li upravo u fotografiji osjetio potpunu slobodu u svojim traženjima i izražavanju vlastitih pogleda na čovjeka i svijet, ili je to, možda, bio samo još jedan način nesmetanoga razvijanja vlastitih stvaralačkih sposobnosti? Neopterećen mogućim šablonama fotografskog okruženja, s vremenom ih posve samostalno oblikuje i daje im likovnu fizionomiju.

U galeriji fotografa sedamdesetih godina Zvonimiru Golobu pripada važnije mjesto nego što mu je u dosadašnjim tekstovima o hrvatskoj fotografiji dano, pa i ova improvizirana skica to nastoji naslutiti.

Zdenko Kuzmić