Potpuna neusklađenost

Mnogi me članovi Hrvatskoga jazz-kluba, ali ne i samo oni, nerijetko zaustavljaju pitanjem zašto u nas ima tako malo jazza? No je li to baš tako, barem što se metropole tiče?

Pogledajmo prošli mjesec! Siječanj je primjerice iz više razloga (zimski praznici, skijanja, tanki istrošeni novčanici, dotacija još nema ako ih uopće ima, a slično se odnosi i na teško dokučiva sponzorstva za jazz, i ne samo za jazz, mršav mjesec. Ipak, za ovaj prošli to se ne bi baš moglo reći, bilježi on nekoliko jazz-događanja na koje vrijedi podsjetiti.

Nakon kraće revije u B. P. klubu, nazvane Century of Blues, koja se, barem u zaključnom dijelu, odmaknula od zadane teme, već nam je petak 24. siječnja iste večeri donio dva nastupa. Muzički je salon zagrebačkog Studentskog centra za jazz ponovno aktivirao svoju Polukružnu dvoranu, i nakon dulje stanke nenastupanja ugostio Zagrebački jazz-portrait, predstavivši se novim programskim korakom koji i u ovog kvarteta bez glasovira odražava logičnu programsku progresiju, od izvođenja skladbi svojih uzora u početku, preko vlastitih skladateljskih prvenaca do pretencioznijih autorskih koraka. Tako su se za spomenuti nastup trojica članova kvarteta, saksofonist Saša Nestorović, gitarist Mario Igrec i kontrabasist Jura Vrandečić (četvrti je bubnjar Borna Šercar), latili pisanja takozvanih jazz suita. Nestorović je u raznim tonalitetima napisao Četiri reminiscencije za jazz-kvartet, Igrec se poigrao s jednom od svojih starijih skladbi Vanova, varirajući je s gostom pijanistom Matijom Dedićem u pet dijelova, dok je Vrandečić u svojoj suiti zadržao možda najviše od tradicije jazza, a sva bi ta tri djela trebala biti temeljem novoga diskografskog projekta sastava.

Samo sat poslije u Art-net klubu u Preradovićevoj ulici započeo je nastup maloga, gotovo skromna vokalno-instrumentalnog jazz-sastava. Iako ne baš bez pjevačkog staža u takozvanim back-vokalima, te samo uz pratnju gitare i kontrabasa Ivana Kapeca i Mladena Barakovića, predstavila se vokalna solistica Franciska Fis. Sigurna u intonaciji uz delikatnu i skromnu pratnju bez glasovira i bubnjeva, sa sigurnošću je otpjevala pregršt poznatih američkih jazz-standarda, u izvedbama kojih Kapecu i Barakoviću, koji je zamijenio Sašu Borovca, zasigurno nije bilo lako. Zamjetna je u nas inače u posljednje vrijeme pojava većeg broja ženskih vokala koji se žele afirmirati i u jazzu, no drugo je pitanje hoće li se netko usuditi posve uploviti u nesigurne vode jazza. Možda Franciska hoće!

U nedjelju 26. siječnja ponovno za nas već poslovična nesinkronizacija, ponovno dva koncerta istog dana u razmaku od dva sata. U zagrebačkoj Tvornici održan je u 17.00 sati edukativni jazz-koncert austrijskoga big banda pod ravnanjem, u nas u posljednje vrijeme sve eksploatiranijega, Sigija Feigla iz Leibnitza, koji je i dirigent big banda Glazbene mladeži u Zagrebu. Već u 19.45 u maloj je dvorani Vatroslav Lisinski započeo koncert Big banda Hrvatske Radiotelevizije pod ravnanjem Silvija Glojnarića iz ciklusa Doživjeti glazbu. U namjeri dinamiziranja tih programa, organizatori su ovomjesečni koncert posvetili stilskom području latinskoameričke popularne glazbe i jednom od njezinih nekad istaknutih protagonista Perezu Pradu. Za tu je prigodu orkestar bio pojačan nekim članovima ansambla Cubismo predvođenim perkusionistom Hrvojem Rupčićem, gitaristom Mariom Igrecom i zagrebačkim Venezuelancem pjevačem Jorgeom Ricardom Luque-Perdomom. Nije to, izuzmemo li izvedbu teme Sonnyja Rollinsa St. Thomas, sa solima Saše Nestorovića i Davora Križića, izraziti jazz-koncert, ali ga zbog ujednačenih i vrlo dobro odsviranih aranžmana N. Kalogjere, L. Fidrija, I. Savina, R. Reberšaka, Z. Dvoržaka te napose dirigenta S. Glojnarića valja zabilježiti.