Portret žene koje nema

Portret žene koje nema

Hastingsova linija u filmu samo je katalizator ujedinjenja braće, čime oni postaju obitelj, o čemu je sanjala stara Katie Elder

Već su davno povjesničari filma ustvrdili da je vestern izvorni američki žanr. Najdojmljivija je ikona toga žanra John Wayne, čija je DVD zbirka sve brojnija u domaćim videotekama. Uistinu, taj glumac i filmovi u kojima je nastupio ključni su za sve ljubitelje, a osobito proučavatelje žanra. Zapravo, nemoguće je da netko tko voli i cijeni vestern ne posjeduje Tragače, Rio Bravo ili Čovjeka koji je ubio Liberty Valencea. No, unutar te kolekcije na policama naših videoteka pojavio se i jedan manje poznati film — Sinovi Katie Elder redatelja Henryja Hathawaya iz 1965. godine. Četiri godine poslije John Wayne dobit će Oscar upravo za ulogu u Hathawayevu filmu — Čovjek zvan hrabrost (True Grit) za ulogu jednookoga zapadnjaka alkoholičara. Tri godine prije smrti, 1976, odigrat će još jednu odličnu ulogu — revolveraša oboljela od raka prostate koji sa sobom nosi mekani jastučić kako bi se udobnije osjećao u sedlu u filmu Posljedni pucanj (The Shootist).

Neslomljivi junaci

Likovi koje igra John Wayne u svojim najpoznatijim vesternima nisu skloni alkoholu, još manje bolesti. Teško da ih nešto može slomiti, čak ni nesretna ljubav — osim kada je u rukama razočaranoga Johna Forda u Čovjeku koji je ubio Liberty Valencea. Gotovo sve njegove vesternske uloge uloge su čvrstih ljudi, osamljenika koji snagom osobnosti zadobivaju povjerenje mlađih: njegova je obitelj vojska u Fordovoj konjičkoj trilogiji, njegovi zamjenici kada je šerif ili njegovi prijatelji kojima treba pomoći kao što su Dean Martin ili Robert Mitchum u Hawksovim vesternima ili čak klinci u pedagoškom vesternu, ili kako se to još naziva westernu odrastanja (Amerikanci to zovu boys to men story), Cowboys Marka Rydella iz 1972. godine. Njegov John Elder, najstariji od četvorice sinova u Hathawayevom Sinovi Katie Elder, nije nikakva iznimka. Trojica ostale braće — Tom (Dean Martin), Matt (Earl Holliman) i Bud (Michael Anderson Jr.) — njegovi su sateliti. Ipak, postoje neke bitne razlike u konceptu njegova lika u odnosu na one ranije. Talbot Jennings, autor priče, zamislio je Johna Eldera pomalo drukčije.

Sprovod kao povod

Film, kao i gotovo svaki vestern, započinje totalima divljine kroz koji se probija vlak. Trojica mlađe braće očekuje na postaji u Clearwateru, teksaškom gradiću, dolazak najstarijega brata. Razlog je njihova okupljanja majčina smrt — Katie Elder umrla je osamljena i siromašna. No, brat ne silazi s vlaka, braća su na pogrebu bez najstarijega. Pogreb je jedan od učestalijih i ključnih motiva za razumijevanje svijeta vesterna. Prostranstva su golema, ljudi je malo, susjedi su udaljeni po nekoliko desetaka milja. Čovjek je zapravo rijetkost, i svaka je smrt veliki gubitak. Osobito ako je riječ o članu obitelji. Pogreb je povod za okupljanje, prisjećanje. U Sinovima Katie Elder sprovod majke povod je za sve što se u filmu zbiva. Govor pastora (John Litel) nad njezinim grobom zapravo je ključno mjesto filma. Njegove riječi upućene trojice braće: »Mislim da vi nećete razumjeti zašto moj govor nije bio dovoljno dobar za takvu ženu«, povod je zapravo za portret lika kojega u filmu nema. Jer, s dolaskom najstarijega, četvrtog brata, u sceni njihova prva susreta, otkriva se čudesna okrutnost zapadnjačkog pionirskog života: najstariji sin, John Elder, majku nije vidio više od deset godina, Tom više od sedam, a Matt ju je posjetio prije tri godine. Jedino je najmlađi, Bud, bio tu negdje. Šesti član obitelji i peti muškarac u životu Katie Elder, muž i otac, ubijen s leđa u kartaškoj igri, bio je sklon alkoholu i kocki. Kad se sve zbroji, vrlo lijepo muško društvo.

No, Katie je za sve krivila Teksas, slično jednom ženskom liku iz Fordovih Tragača, kojoj je Sicatriz ubio sina. Tijekom prvih pola sata filma sinovi saznaju niz stvari o kojima nisu imali pojma: već na pogrebu jedan im govori da mu je majka prodala slijepoga konja, a mlada djevojka pokazuje im djetešce koje po njihovoj majci nosi ime, od bankara saznaju da je imala plavu haljinu za zimu, a sivu za ljeto, od trgovca da je šila i davala satove gitare, a od šerifa Billya Wilsona (Paul Fix) da je mogla trpjeti muža, jer ga je jednostavno voljela i »to joj je bilo dovoljno«, a od pogrebnika Henryja Hyselmana (John Doucette) da je podmetnula krađu konja najmlađem sinu kako bi ga prisilila na odlazak u školu.

Ipak, vrhunski pokazatelj nesmiljenosti zapadnjačkog života osamdesetih godina 19. stoljeća jest — stolac za njihanje. To je dio pokućstva o kojem mnogi maštaju: npr. stari melez Moss Harper u Tragačima Johna Forda, jer jedino što želi »taj prerijski duh«, kako ga naziva Ethan Edwards, jest stolac za njihanje ispred kamina i malo krova iznad glave. Ona je simbol smirenja i topline ispred kamina. Katie Elder najviše je voljela upravo taj stolac. No, braća to ne znaju, čak ne znaju ni zašto. To im mora reći vlasnica svratišta Mary Gordon (Martha Hyer): stolac joj je darovao muž, njihov otac.

Biblija i oružje

I, napokon obiteljska Biblija, uz oružje možda najučestaliji predmet vesterna. Na prvoj je strani majčino ime i datum vjenčanja: nema datuma rođenja, sinovi ne znaju datum majčina rođendana, a vjerojatno ga ni ona sama nije znala. Nevjerojatno je bizaran prizor koji slijedi nakon toga: Biblija, koju bi Tom inače prodao, povod je za razgovor o majčinu nadgrobnom spomeniku: od nadgrobne mramorne ploče, do skulpture anđela pa čak do kamenog konja (jer, voljela je konje). No, majčin je spomenik poštenje i valjanost njezinih sinova: za trojicu starijih je prekasno, ali najmlađi mora u školu. Zanimljiv je Budov odgovor: neka netko drugi bude spomenik: on bi radije s braćom jahao kao braća Dalton. Oni su oni obješeni, kaže Wayne, i to je mjesto gdje John Wayne, kao nastariji brat, zadobiva svoju vrlo učestalu značajku: odlučna čovjeka sa skrivenim instinktivnim i zato prilično grubim i sirovim pedagoškim kvalitetama. On uistinu preuzima ulogu roditelja i gotovo se potpuno poistovjećuje s majčinim željama. Kao dramaturška potvrda toga su dvije sekvence koje slijede: salunska u kojoj neozbiljni Dean Martin, po uzoru na neozbiljnog oca, uvlači najmlađeg brata u smrtnu nepriliku, da bi ih izvukao Wayne, riskirajući pred Budom ugled revolveraša svojim pasivnim povlačenjem.

Nakon toga slijedi tučnjava među braćom izazvana Budovim odbijanjem škole, a onda dolazi i posljednji u lancu likova koji portretiraju Katie Elder. To je živahni stari trgovac konjima Charlie Bob Striker (Rhys Williams). Katieno poslovno pismo upućeno njemu pokazuje svu žilavost, samostalnost i snalažljivost pionirskih žena i upravo je njezina ideja i povod da braća prihvate isti posao kako bi najmlađem osigurala školu. U tome je najkonkretniji Matt: »Pristajem ako je za njegovu školarinu.« To je trenutak u kojem drugi brat prelazi na majčinu stranu, a vrhunac je njegova pogibija kada na izdisaju ponavlja samo dvije riječi: »Želim...« i »Bud...« U svemu tome najtvrđi je Tom (Dean Martin), kockar, varalica i simpatični probisvijet.

Tek u jednoj od posljednjih sekvenci i on će stati na poziciju stare Katie Elder. Dok najmlađi leži ranjen u staji, Tom će prići Johnu i reći: »Ne brini se, ti i ja brinut ćemo se za njega, uspjet će i u školi.« Tu su definitivno izbrisane značajke karaktera između braće koji se zajednički usmjeruju jednom cilju: budućnosti najmlađega.

Druga krnja obitelj

No, Elderovi nisu jedina krnja obitelj ovoga vesterna. Druga su Hastingsovi, sin i otac, ubojica oca Eldereovih. Oni su dramaturška protuteža: njihov odnos tijekom filma postaje sve gori, Elderovih sve bolji i iskreniji. Odnos Hastingsovih rezultira sinoubojstvom, dok je majčina smrt povod ujedinjenja braće dotad rasute na sve strane. Jer, u početku filma nitko od starije braće ne želi najmlađeg uza se, a na kraju svi ostaju uz njega. Zapravo, Hastingsova linija u filmu samo je katalizator ujedinjenja braće, čime oni postaju obitelj, o čemu je sanjala stara Katie Elder.

Dakako, sve završava simbolom topline i obitelji: stolcem za njihanje ispred kamina. Mary Gordon kod koje leži ranjeni Bud pozvat će Johna u kuću nakon njegova obračuna sa starim Hastingsom (James Gregory), koji ubija vlastitoga sina (Denis Hopper), koji na samrti izdaje oca priznajući Elderovima da je on ubio njihova i tako im uzeo ranč, a majku protjerao na drugo mjesto. Prošavši ispred kamina Wayne će zanjihati stolac, koji ostaje sam u kadru lagano se njišući ispred vatre, kao da u njoj vječno prebiva nevidljiva Katie Elder, čiji je dobri duh uspio tek nakon smrti i u svjedočenjima drugih ljudi okupiti preostale sirove i ignorantske muškarce njezina života.

Sinovi Katie Elder jedan je od najboljih portreta žene vesterna, koje u filmu zapravo nema.

Dario Marković