Pjesma od Ovida

Odjel za književnost organizirao je 29. siječnja predavanje Nevena Jovanovića na temu Čitam, majko, pjesmu od Ovida, kao nastavak ciklusa koji se bavi problemima čitanja književnosti.

Ugledni filolog Neven Jovanović u svom predavanju pozabavio se pitanjima antičke književnosti i njezine uloge u suvremenosti. Za naslov predavanja poslužio se ključnim stihom iz pjesme Vladimira Vidrića, objavljene 1896. godine, koji svjedoči o životu antike u tim vremenima, njezinoj inspirativnosti.

Jedan od problema u današnjem poimanju antike u nas Jovanović vidi u njezinoj rascjepkanosti, činjenici da se njezinim pojedinim segmentima bavi književnost, arheologija ili neka druga znanstvena disciplina, a ne sagledava se kao cjelina. Razdoblje je to koje se može vidjeti na više načina jer je ono nama posredovano te na taj način znači dobru podlogu za promišljanje.

Ovidije, kojeg je Jovanović uzeo za primjer, bio je inspiracija umjetnicima u različitim razdobljima, koji su ga prikazivali sukladno svom vremenu i shvaćanju. Njegova književnost posebno je poticajna na engleskom govornom području, gdje je on, moglo bi se reći, in. U tim zemljama objavljuju se slobodni prijevodi Ovidija, njegove adaptacije i prerade te su na taj način primjereni suvremenom čitatelju. U Hrvatskoj takvih prijevoda nemamo jer u nas još od 1907, kada je izašao Maretićev prijevod Ovidija i drugih antičkih pisaca, u izdanju Matice hrvatske, prevladava tzv. maretićevska tradicija, koja je filološka i koju obilježuje marljivost, točnost i slične vrline, ali ne i zaigranost. Takvoj je vrsti prijevoda razgovor s originalom nemoguć, a intervencija filologa neoprostiv grijeh. Dok je god maretićevska tradicija svojevrstan zakon, starih će pisaca biti malo u naše doba, mišljenja je Jovanović. Novi prijevodi zasigurno bi pridonjeli sagledavanju činjenice kako Hrvatska vidi antiku, a bila bi to i dobra građa za usporedbu.

Antonija Vranić