Memoari bijeloga praha

Memoari bijeloga praha

Robert Sabbag, Zaslijepljen bjelinom, prev. Aleksandra David, Celeber, Zagreb, 2002.

Početak novoga milenija definitivno je pridonio procvatu stručnih filozofskih, ali i laičkih futurističkih promišljanja, no u književnosti se baš i nije manifestirao naoko očekivanim procvatom SF-a ili slične proročke literature. Čak bi se moglo reći da je donio svojevrstan povratak u prošlost. U toj vladavini sex, drugs & rock’n’roll tema svatko je stavljao naglasak na svoj vlastiti, omiljeni dio ove krilatice. Nekolicina na rock’n’roll, nešto više njih na sex, dok je filmska umjetnost 2000-i-nekih uskrsnula, naročito onaj dio vezan uz drugs (Bijeli prah, Traffic). Neokrunjena kraljica ilegalnih supstancija u to je doba bila koka, a jedna od prvih knjiga koje su se na relativno suvremen način bavile temom trgovine drogom, s naglaskom na kokainu, pojavila se još sredinom sedamdesetih. Njezin je autor bio nesvršeni student medicine i američki novinar koji dobro skriva podatke o svojim godinama — Robert Sabbag. U trendu vraćanja u prošlost ove je godine i kod nas tiskan njezin prijevod, na hrvatskom vrlo prikladno naslovljen Zaslijepljen bjelinom (Snowblind u originalu).

Sabbagova drugs, drugs & drugs trilogija

Možda se na prvi pogled čini pomalo nepromišljeno izdati knjigu koja je u originalu objavljena relativno davno, napose kada se zna da su od tada, što se tiče droge, mnoge spoznaje iz temelja promijenjene. No, Zaslijepljen bjelinom (nedavno reizdan i u SAD) do danas je ostao jedna od većih uspješnica na tom području. Možda je zgodno napomenuti da je u jednom trenutku napravljena posebna edicija od tisuću specijalno dizajniranih primjeraka — s naslovnicom poput zrcala, priloženom kreditnom karticom za rađenje lajni te smotanom novčanicom od 100$ za bolje ušmrkavanje. Domaća verzija u knjižarama zadržala se samo na kreditnoj kartici, ali ipak je, dakle, ostalo posve očito da je glavna tema Sabbagove knjige — kokain. Na početku sedamdesetih Sabbag je tek započinjao svoju novinarsku karijeru i kada mu je Zachary Swan (pseudonim koji je smislio sam Sabbag) — legendarni krijumčar kokaina, prvi put ponudio da napiše njegovu priču, Sabbag ga je odbio. Međutim, razvilo se prijateljstvo koje je, među ostalim, uključivalo i nekoliko ilegalnijih epizodica opisanih u ovoj knjizi. Zanimljivo, slična priča ponovila se i nekoliko godina poslije s jednim od legendarnih likova iz svijeta marihuane. Ni taj sastanak u početku nije uspio, ali je ponovno rezultirao prijateljstvom iz kojeg se rodila Sabbagova najnovija knjiga, objavljena prošle godine — Smoke screen (Dimna zavjesa). U međuvremenu si je Sabbag dao truda prikazati i one s druge strane — državne službe i policiju. Tako sada pred sobom zapravo imamo prvi dio američke trilogije jednog razdoblja (uglavnom sedamdesetih) i ljudi čiji se životi vrte isključivo oko — droge.

Punjeni kolumbijski suveniri

Protagonist zasad najpopularnije, Zaslijepljen bjelinom, spomenuti je Zachary Swan. Priča o njegovu životu, navodno, autentičan je iskaz iz usta samog Swana. Doduše, kao što u pogovoru kaže Sabbag: »...ja sam pravio bilješke, a on je neprestano i besramno lagao o tim djelatnostima.« Dakle, upitno je koliko je od napisanoga već u samu startu uopće bio istinito, koliko je toga Sabbag promijenio dopuštajući si autorsku slobodu u interpretaciji tih činjenica te gdje je uopće granica između onoga što nam govori Swan i stajališta samog Sabbaga? Zanemarivši te usputne nejasnoće, možemo zaključiti kako je zahvaljujući isključivo spletu (ne)sretnih okolnosti, slučajnim poznanstvima te vlastitoj urođenoj pronicavosti i spretnosti, taj sredovječni voditelj prodaje i dizajner ambalaže uspio postati jedan od najvećih krijumčara kokaina sedamdesetih. Inače, Swan je bio pravi krijumčar stare škole — sa sobom nikad nije nosio pištolj, bio je pravi džentlmen što se tiče dogovora, poslova, ali i prijateljstva, uvijek je svojim kuririma osiguravao alibi za slučaj da ih uhite i vjerovao je da su, u osnovi, svi ljudu dobri. Glavni se Swanov talent sastojao ponajprije u smišljanju složenih načina na koje je bilo moguće neopaženo prebacivati kokainske pošiljke iz Kolumbije u Ameriku i opisi toga dijela njegova poslovanja zauzimaju najveći dio knjige. Naravno, tu je i djelomična Swanova biografija, detaljan opis zbivanja vezanih uz njegovo uhićenje i suđenje koje je, na kraju, završilo samo s uvjetnom kaznom radi nedopuštena posjedovanja oružja te prikazi različitih živopisnih likova iz Swanovog svijeta.

Taj čisto književni (premda prilično sirov i, reklo bi se, vrlo novinarski) dio Sabbag je dodatno obogatio s nekoliko ubačenih enciklopedijskih eseja o srodnim temama. Tako je tu, između ostalog, jedan nešto dulji osvrt na sam kokain — prvu pojavu, medicinska svojstva, sam efekt uzimanja te osnove dilanja; zatim kraći zemljopisno-gospodarski osvrt na Kolumbiju; i, konačno, prikaz razvoja državnih institucija u sklopu vlade i policije koje su osnivane sedamdesetih radi nagla porasta ove grane ilegalne djelatnosti.

Kokain je tek metafora

S obzirom na današnju situaciju u organiziranom kriminalu općenito, Sabbagova knjiga donosi jedan romantičarski i pomalo boemski prikaz toga svijeta. Kada nam je poznata činjenica da je većina pučanstva Sjedinjenih Država još uvijek bila uvjerena kako je kokain tek jedan od sastojaka sirupa protiv kašlja, a jedini izvor o njegovu djelovanju na ljudski organizam i svijest bio je Freud — tada je jasno kako je onda bila moguća jedna ovakva priča. Ta je priča najvećim dijelom ispričana svojevrsnim dokumentarističkim stilom koji mjestimice ipak može djelovati pomalo suhoparno, konkretan vremenski tijek zbivanja nije baš najspretnije izložen, a ako tomu dodamo i nekolicinu klišeja previše — Sabbagova knjiga zasigurno neće ostaviti dojam koji od nje, možda, očekuju oni zaraženi najrecentnijim celuloidnim slikama svijeta droge. Ako, međutim, uzmemo u obzir bogatstvo dodatnih sadržaja (popis konačnih sudbina svih likova, kratki pregled nekolicine poznatih opijata i zakonskih regulativa, kratki Swanov rječnik i autorov pogovor iz 1989), široki spektar živopisnih i realističnih likova te autorovu napomenu kokain je tek metafora — onda je Zaslijepljen bjelinom ozbiljna i ambiciozna knjiga koja preko droge na kritički (ali i pomalo nostalgičan način) progovara o neobičnom razdoblju američke povijesti nakon kojeg su sve stvari u Državama odjednom postale mnogo ozbiljnije.

Jelena Gluhak