Kapplmüllerova elegancija

Kapplmüllerova elegancija

Wolfgang Amadeus Mozart, Le nozze di Figaro (Figarov pir), Arthaus Musik, 191 minuta

Nakon velikog uspjeha koji je doživjela njegova opera Otmica iz Seraja, Mozart je tri godine tragao za punokrvnim libretom, skladajući u međuvremenui kraće operne oblike prije no što je došlo do suradnje s libretistom Lorenzom da Ponteom koji je napisao libreto prema Le mariage de Figaro ou La folle journée (1783/84) — drugoj od dvije knjige koje je francuski pisac Pierre-Augustina Caron de Beaumarchais napisao o Figaru (prvu knjigu iskoristit će, tri desetljeća nakon Figarova pira, Gioacchino Rossini za Seviljskog brijača). Ponte je knjigu preradio pojednostavivši dijaloge i reducirajući broj likova te je, ublažujući njezin satirični ton, skratio s pet na četiri čina, zadržavši pritom originalni zaplet. Takvim je pristupom političku atmosferu i socijalne kontraste vremena potisnuo u drugi plan. Mozart je rad na Figarovom piru počeo krajem 1785, a djelo je u cijelosti dovršio tek dva dana prije praizvedbe 1. svibnja 1786. Praizvedba je polučila izniman uspjeh, što ne iznenađuje jer se radi o komičnoj operi (opera buffa) koja varirajući poznati motiv sukoba gospodara i slugu protiče u iznimno brzom, uzbudljivom ritmu i u sebi sadrži brojna mala libretistička iznenađenja.

Minimalizam i rafinirana stilizacija

Putem ovog DVD izdanja u prilici smo upoznati čudesnu ljepotu Figarovog pira u svoj njezinoj glazbenoj i scenskoj raskoši. Svi elementi slagalice punog opernog uspjeha složili su se na najbolji mogući način, što je rezultiralo izvedbom koja je s odobravanjem dočekana kako kod publike tako i kod kritike. Minimalizam i rafinirana stilizacija karakteriziraju scenografski rukopis Herberta Kapplmüllera u svakom od četiri scenografska zadatka koja je pred njega postavio Figarov pir. Manji prostori Figaru dodijeljene sobe gotovo bez pokućstva i elegantnog grofičina salona u prvom odnosno drugom činu uvjerljivo su dočarani, a velika pozornica Deutsche Staatsoper Berlin u nastavku je u cijelosti iskorištena. Dirigent Daniel Barenboim oblikovao je orkestralni zvuk primjeren Mozartovoj glazbi i vrlo dobro surađivao sa solistima. Čistoća režije Thomasa Langhoffa skladno je korespondirala s opernim tkivom, a raspoloženi solisti iskazali su se nadahnutim i uvjerljivim interpretacijama. René Pape pažljivo nijansiranom komikom obojio je svoju interpretaciju Figara. Dorothea Röschmann kreirala je Susannu kao mudru djevojku, sposobnu na puno dublje osjećaje no što se to na prvi pogled čini. Ljepota njezina glasa i čistoća intonacije, uz izraženu no nikad pretjeranu mimiku, dale su velik doprinos visokoj kvaliteti cjelokupne predstave. Roman Trekel ozbiljan je i autoritativan grof Almaviva, a Emily Magee dojmljiva u ulozi grofice. Hosenrole Kerubina odlično je otpjevala američka sopranistica Patricia Risley.

DVD snimka pruža audio-vizualni užitak jer je slika precizna i čistih boja, a PCM stereo zvuk visoke kvalitete. Operu je moguće pratiti s titlovima na engleskom, njemačkom, francuskom i nizozemskom jeziku. Kao i ostala Arthausova izdanja i ovo prati višejezična knjižica s podacima o autoru, djelu, sadržaju i izvođačima.

Goran Ivaniš