Gitare moćnije od pištolja

Gitare moćnije od pištolja

Različiti izvođači, For A Few Guitars More, Dancing Bear

Već sam pogled na stripovski dizajniranu naslovnu stranicu albuma For A Few Guitars More, koju potpisuje Don Vigeant, jasno daje do znanja kako u rukama imamo dugo svirajući uradak vrlo određena koncepta, koji je apsolutno jasan svakom pa i površnom konzumentu filma i/ili rock-glazbe. Prikazan je trenutak u kojem će revolveraš, najvjerojatnije usred dvoboja, izvući gitaru — a na njoj se jasno razaznaje ime Ennija Morriconea — umjesto pištolja, s time da osakaćeni srednji prst revolveraša jasno aludira na glumačku ikonu špageti-vesterna Leeja Van Cleef. Album dakle donosi sedamnaest skladbi Ennija Morriconea, koje je on skladao za špageti-vesterne, a njih su za ovu priliku obradili najpoznatiji svjetski surf rock i instrumental rock bendovi iz čitava svijeta. Afla i omega ovog internacionalnog projekta koji je pripreman godinu dana, urednički je dvojac Dalibor Pavičić, gitarist naših Bambi Molestersa i Larry White.

Već nekoliko generacija rock-glazbenika fascinirano je glazbom Ennija Morrconea za špageti-vesterne, a sve je započelo 1964, kada je slavni skladatelj napisao glazbu za film Za šaku dolara. Umjesto do tada najčešće pisanih partitura za klasične instrumente i simfonijske orkestre, u filmsku glazbu na velika vrata ulazi harmonika, zviždanje, disonantna harmonika i naravno električna gitara. Obostrana ljubav surf-rock-glazbenika i Morriconea postaje još jasnija ako znamo da je Morricone svoje prve filmske skladbe za špageti-vesterne pisao djelomično i nadahnut tada svježom surf-rock scenom, koja je uzela maha od 1962, kada je otac surf-glazbe Dick Dale izdao album Surfer’s Choice.

Ukratko, saldo ovog albuma je sedamnaest skladbi i sedamnaest punih pogodaka. For a Few Guitars More otvara se furiozno brzom Guns Don’t Argue u izvedbi američkoga benda The Penetrators koji u toj skladbi svirački savršeno predstavljaju gotovo sve gitarske efekte karakteristične za surf-rock. Slijede nešto sporije Titoli (A Fistful Of Dollars) talijanskoga benda Bradiops IV i još jedna tema iz istog filma koju je odsvirao Dave Wronski, no ako tražimo najbolje od najboljega, onda je to svakako obrada talijanskoga benda Cosmonauti, koji su se pozabavili glavnom temom iz filma Za dolar više, a slične pohvale zaslužuju i grupa In The West koji su obradili glavnu temu iz Bilo jednom na Divljem zapadu. Naši Bambi Molestersi odsvirali su istoimenu temu iz manje poznatoga špageti-vesterna A Gun For Ringo. Poslastica, odnosno naslovna tema iz Dobar, loš, zao, bila je rezervirana za negdašnje kraljeve surf-rocka, australske The Atlanticse koji su se ponovno okupili samo za potrebe snimanja ovog albuma. Toliko o ekskluzivnosti ovoga CD-a, koji Dancing Bear može s ponosom ponuditi u svjetsku distribuciju.

Epitaf podcijenjenoga genijalca

George Harrison, Brainwashed, Parlaphone/Dallas

Kao solo gitarist legendarnih Beatlesa, George Harrison iznimno je utjecao na kvalitetu zvuka grupe u cjelini, a za to je posebno zaslužan njegov lirski način sviranja instrumenta u kojem je apsolutno svaka nota jednako važna. Pored hitoidnoga skladateljskog dvojca Lennon/McCartney, teško se na pločama našlo mjesta i za Harrisonove, ipak jednako kvalitetne uratke. Ali sve pjesme koje je napisao s Beatlesima i dan-danas glase za hitove beskonačnoga roka trajanja — sjetimo se samo skladbi Taxman, While My Guitar Gently Weeps, Here Comes The Sun i Something, za koju je svojevremeno Frank Sinatra izjavio da je najljepša ljubavna pjesma ikad napisana.

Harrison zasigurno pripada među veće pehiste u rock-povijesti. Nastupni solo album, nakon raspada Beatlesa, All Things Must Pass, s pravom je pokupio kritičarske panegirike i uvrstio se tako trajno na liste najvećih diskografskih remek-djela. Međutim, svi kasniji Harrisonovi albumi, iako je mahom bila riječ o vrhunskim diskografskim radovima, neopravdano su dobivali slabije kritike. Čak su mu zlonamjernici zamjerali da ne može napisati dobru pjesmu bez ostalih članova famozne četvorke, jer sve su pjesme za All Things Must Pass nastale prije raspada Beatlesa.

Nešto više od godinu nakon Harrisonove prerane smrti (29. studenoga 2001) posthumno je izdan njegov posljednji studijski uradak Brainwashed, koji je u velikoj većini slučajeva dobio istovjetno intonirane kritike kao i svi albumi nakon All Things Must Pass. Međutim, Brainwashed je i po najstrožim kriterijima vrlo dobar album, odlično produciran, odsviran s minimumom instrumenata, a pjesnička će kvaliteta ostati potpuno nedostižna brojnim razvikanim instant-senzacijama na rock-sceni.

Brainwashed je po priznanju producenta Jeffa Lynnea dotjeraniji nego što bi to George želio, a Harrisonov sin Dhani, koji je s Lynneom podijelio producentske dužnosti, opisao je izvorne očeve zapise kao »kolijevku za glas i gitaru«. Čak i ako ostavimo po strani sav pijetet prema preminulom velikanu, a zasigurno i kreativno najpodcjenjenijem članu Beatlesa, njegov se zvučni epitaf može svrstati među one koji se jednostavno moraju imati u zbirci. Za razliku od introspektivne ljepote klasičnih Harrisonovih balada, Brainwashed se ipak čini bližim opuštenijem zvečećem gitarističkom jam-ugođaju. No, to nikako nije slabost, nego stil koji odlično pristaje pjesmama samozatajna čovjeka čista srca i mirne duše.

Goran Jovetić