Čar usne harmonike

Čar usne harmonike

The Best of Charlie Musselwhite, Harpin’ on a Riff, Music club MCCD 400

Usna harmonika uza svu je pristupačnost u jazzu rijedak instrument, pa je i vrhunskih interpreta na tom instrumentu malo. Prosječni će ljubitelj jazza tako možda znati za Belgijanca Tootsa Thielemansa te Amerikance, bluesera Sonnyja Terryija, ili pak profiliranoga jazzera Larryja Adlera. Dio se našega jazz-slušateljstva prošle godine tijekom 8. međunarodnog festivala tradicionalnog jazza u Varaždinu upoznao s još jednim virtuozom tog instrumenta, Nijemcem Marcom Breitfelderom. Ljubitelji će bluesa tu biti jamačno u povoljnijoj situaciji, budući da je usna harmonika baš zbog relativno niske cijene bila pristupačna nekad i siromašnijim slojevima crnačke populacije vezane uz pojavu bluesa.

Jedan je od vrsnih američkih, ali manje poznatih, umjetnika usne harmonike i Charlie Musselwhite, rođen na jugu SAD, u Mississippiju. Odrastavši u blues-okruženju, on nastavlja tradiciju legendarnoga Paula Butterfielda. No Musselwhite nije samo izvrstan interpret bluesa nego i zapažen gitarist i vokalist, te što je vrlo važno, on svoje djelovanje ne ograničava samo na blues, nego suvereno izvodi i jazz-standarde i balade. Poznatiji razumljivo u domovini, Musselwhite je snimio do sada niz zapaženih diskografskih izdanja, među kojima se ističu naslovi: Ace of Harps, Signature i In My Time, a nedavno mu je objavljena i vrijedna kompilacija, nazvana The Best of Charlie Musselwhite — Harpin’ on a Riff.

Kao što najčešće biva u slučaju kompilacijskih izdanja, i Musselwhite se na tom disku prema kriterijima sastavljača pojavljuje s raznim malim sastavima, ali i kao one man show, pjevajući i svirajući gitaru i usnu harmoniku sam. Od dvadeset odabranih izvedbi većinu čine autorski bluesevi, a od klasičnih tu su samo Dixonov Crazey for My Baby i Lockwoodov Hangin’ On, dok ne bi valjalo zaboraviti i vrlo dobre jazz-interpretacije skladbi poput Yesterdays Jeroma Kerna ili Hay Miss Bessie Jimmyja Rushinga.

Musselwhite s jednakom strašću izvodi širok raspon blues-tema od jednog Roberta Johnsona do modernijih rhythm & blues interpretacija, pridržavajući se stilskih i izvedbenih predložaka originala.

Stekavši temeljna iskustva u bluesu, Musselwhite iz Memphisa seli u Chicago, u kojem nije bez razloga bilo sjedište i kompanije Chess Records. Čikaška je blues-scena s Muddyjem Wattersom, Little Walterom, Howlin Wolfom te Big Joe Williamsom bila veoma jaka, a radeći s tim imenima Musselwhite, iako Bijelac, izbrusio je svoj pristup blues-interpretaciji, koji će poslije prenijeti u San Francisco i ustupiti etiketama poput Arhoolie, Cherry Red, Paramonut i Capitol.

Iz svega je navedenog jasno da je slušanje diska Harpin’ on a Riff vrlo dobar način da bolje upoznamo nadarenog i kvalitetnog umjetnika usne harmonike Charlieja Musselwhitea.

Mladen Mazur