Vijenac 233

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Biti ili ne biti, pitanje je sad?

KAZALIŠNI GLOBUS

Biti ili ne biti, pitanje je sad?

Jukkasjarvi Bude li itko jednom pisao povijest kazališnih interpretacija, Shakespeareov Hamlet zasigurno će u poglavlju razno imati posebno mjesto. Nema što mu nisu radili, naglavačke, na trapezu, u vatri, u vodi, po šumama i gorama, dvorovima i kulama, a u vrhunce interpretacije danskoga kraljevića zasigurno pripada i davna američka turneja u kojoj je mlađahnoga Hamleta igrala velika Sarah Berhardt, blizu osamdesete i bez noge koju su joj amputirali. U nizu hamletovskih bisera posljednji je stigao s polarnoga kruga, negdje na kraju poznatog svijeta, na sjeveru Švedske, gdje je u ledu izgrađena replika Shakespeareova Globea koja prima tisuću gledatelja. Premijera potkraj siječnja u režiji Alexa Scherpfa, skraćena na 75 minuta, izazvala je veliko zanimanje pa su ulaznice bile rasprodane. Nije poznato jesu li publiku činili gosti obližnjega ledenog hotela, koji su se došli malo ugrijati, jer je u gledalištu bilo jedva minus dvadeset, a navodno su napisane i neke kritike o kvaliteti predstave, ali ih nitko nije vidio. Ostaje nepoznato kako se Ofelija utopila u potoku u svijetu koji vodu poznaje samo u agregatnom stanju leda, a iz pouzdanih izvora saznajemo da se turneja po Africi ne planira.

Tranzicijska Oluja

slikaVaršava U jednom od najzanimljivijih poljskih kazališta, Rozmaitosci, prošlog je tjedna premijerno izvedena Shakespeareova Oluja u režiji Krisztofa Warlikowskog, jednog od najuspješnijih poljskih redatelja mlađe generacije koji se režijama predstavio i u zagrebačkom kazalištu Gavella. Ova Oluja govori o poljskih četrnaest godina tranzicije, zapisala je kritika, osnovni problem kojim se bavi je sloboda i opasnosti koje s njom dolaze. Oluja Warlikovskog tužan je komentar poljske svakodnevice, spoznaja da se sloboda za većinu Poljaka pokazala preteškim teretom i da je s njom došlo i previše zla, koje, čini se, nitko nije očekivao. U predstavi koja se služi poznatim Kottovim čitanjem Shakespeareova klasika Warlikovski ne nudi rješenja, a novo vrijeme, pad komunizma i sloboda Kottovoj interpretaciji dodali su i nove momente. U toj produkciji preživljava samo jedno zlo — ono ljudsko! Kritičarskim pohvalama predstave pridružila se i najprestižnija poljska kulturna nagrada Warlikovskom — ona časopisa Politika. Nakon uspjeha na prošlogodišnjem avignonskom festivalu s predstavom Očišćeni Sare Kane Warlikovski očito nastavlja u odličnoj formi.

Postblagdanska uzbuđenja

slikaPariz Na pariškim je scenama nakon kraćega novogodišnjeg zatišja ponovno uzbudljivo, očekuje se nova produkcija Petera Brooka, Patrice Chereau, jedan od najzanimljivijih francuskih redatelja u Odeonu priprema premijeru Racineove Fedre, a Pjotr Fomenko radi u Comedie Française. Veliki je uspjeh, pravo oduševljenje i kritike i publike izazvao Simon Mc Burney i Theatre de Complicite s predstavom Mnemonic, a na početku se veljače iz bogate pariške ponude izdvaja gostovanje berlinske Volksbühne am Rosa-Luxemburg-Platz s produkcijom Majstor i Margarita po Bulgakovu, u režiji Franka Castorfa, koju Pariz očekuje s posebnom pozornošću. Castorf je jedno od najpoznatijih imena suvremene njemačke scene i svaki njegov novi rad izaziva veliko zanimanje, kako pokazuje priča s Majstorom i Margaritom, ne samo u Njemačkoj.

Je li kazalište u krizi?

slikaO kazališnoj krizi polemiziraju već i ptice na granama pa je red da se konačno pojavila i knjiga koja problematizira ono o čemu svi govore. Zbornik Theatre in Crisis (Performance Manisfestos for a new Century) sastavljačica Marie M. Delgado i Caridad Svich skupio je niz relevantnih eseja više od trideset respektabilnih kazališnih djelatnika i teoretičara. Među autorima članaka su i Max Stafford-Clark, Peter Sellars, Dragan Klaić, Michael Billington, Lluis Pasqual, Martin Epstein i drugi. Zbornik u izdanju Manchester University Press pogled je u suvremeno kazalište, njegovu praksu, ekonomske pokazatelje i probleme vezane uz identitet, politiku i tehnologiju. Knjiga je i dijagnoza stanja, bez konačnih rješenja, ali s otvorenim mogućnostima kazališta, koji u krizi, ili izvan nje ne odustaje u svojoj misiji. Uostalom, ako kazalište i jest u krizi zar onda nije trenutak za razvijanje jakog kazališta krize, pita se ova stručna i zanimljiva knjiga.

Jasen Boko

Vijenac 233

233 - 6. veljače 2003. | Arhiva

Klikni za povratak