Zlatni vitez

Zlatni vitez

Autorica: Dubravka Zglavnik-Horvat, dizajnerica, veličina: 35,50 x 29,82 mm, naklada 300 000, datum izdanja: 13. 12. 2002.

Pavao Ritter Vitezović, književnik, pjesnik hrvatskih i latinskih stihova i rasprava, povjesničar, leksikograf, tiskar i nakladnik, rođen je u Senju 7. siječnja 1652. Školovao se u Senju i Zagrebu, potom boravi u Rimu i Bogenšperku (Wagensperku), gdje upoznaje tiskarstvo. Bio je zastupnik na saboru u Šopronu, a do 1699. sudjeluje i u ratovima s Turcima. Bio je 1691. lički podžupan, a stekao je i naslov zlatnoga viteza. Godine 1694. preuzeo je vođenje tiskare u kojoj tiska hrvatske i latinske knjige, među ostalima Kroniku ali spomen vsega svieta vikov, zbirku stihovanih poslovica Priričnik, Senjčicu i Novljančicu. Sastavio je gramatiku hrvatskog jezika (nije sačuvana) i rječnik hrvatsko-latinskoga i latinsko-hrvatskoga (sačuvan samo drugi dio).

Karlovačkim mirom (1699) određen je u povjerenstvo za određivanje granice Hrvatske, Bosne i Dalmacije. Tada je napisao i tiskao knjige Croatia rediviva te Stemmatographia (Grboslovlje) kao nacrte i predradnje za svoje temeljno enciklopedijsko djelo De aris et focis Illyriorum.

Požar je 1706. uništio njegovu tiskaru, a zbog imovinskopravnih sporova oduzeta mu je uprava Zemaljske tiskare, obitelj je stradala te je Vitezović osiromašen i slomljen otišao u Beč, gdje, u oskudici i siromaštvu, umire 20. siječnja 1713.

Među brojnim Vitezovićevim pjesmama na hrvatskom jeziku najpoznatija je Gospodična Sofija i oral. Osim Stemmatographije latinskim su stihovima ispisane i knjiga anagrama Epistulae metricae te Plorantis Croatiae saecula duo (1702), u kojoj Vitezović s mnogo ljubavi prema domovini opisuje krvavu povijest hrvatsko-turskih sukoba u 16. i 17. stoljeću.

Autor teksta objavljena u letku koji prati izdanje je Josip Bratulić.

Priredila Sandra Cekol