Učitelju naraštaja

Učitelju naraštaja

Glazba i baština, Zbornik u čast Lovri Županoviću (ur. E. Stipčević), Šibenik, Gradska knjižnica »Juraj Šižgorić«, 2002.

Festschrift sa studijama posvećenih akademiku Lovri Županoviću, skladatelju i muzikologu, objavljen je prigodom 77. slavljenikova rođendana. Zbornik studija na čijoj je pripremi muzikolog Ennio Stipčević radio dvije godine (a priključila mu se i mlada muzikologinja Nataša Leverić-Špoljarić) sabire priloge učenika, studenata, kolega, sve od reda Županovićevih prisnih prijatelja i poštovatelja. U Festschrift se radovima upisalo osamnaest muzikologa, etnomuzikologa, organologa, glazbenih pisaca. Voluminozni zbornik, obogaćen slikovnim i notnim primjerima, omeđen je uvodnom riječi na početku, te na kraju pridodanim Popisom radova i Životopisom.

Strategije razne

Većina priloga nastala je na tragovima što su ih ostavila mnogobrojna i raznorodna Županovićeva istraživanja. A to su doista duboki tragovi: prisjetimo se samo monografije o Vatroslavu Lisinskom (Zagreb, 1969), sinteze Stoljeća hrvatske glazbe (Zagreb, 1980; prošireno englesko izdanje u dva sveska 1984. i 1989), serije notnih izdanja Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, ogromnog i nezaobilaznog znanstvenog opusa. I makar da ovdje prikupljene studije ni izdaleka ne iscrpljuju sav spektar Županovićevih znanstvenih poticaja, a nisu ni osvijetljene sve grane njegova djelovanja (skladateljstvo tek čeka ozbiljnija proučavanja!), ipak ovako raznorodna motrišta i različite teme posjeduju nekoliko zajedničkih uporišta. Upozorimo barem na neke: recentne historiografske metode Nikša Gligo detektira skicozno ali kirurškom preciznošću (Divota arhivske prašine, esej kao skica za studiju), taj neveliki esej zavređuje status obavezne lektire za svakoga tko se zanima za (još nikada sustavno proučavane!) procese »historizacije« povijesti hrvatske glazbe. Uz pokušaj zauzimanja početnih smjernica za dugoročniji istraživalački napor u studiji Sanje Majer-Bobetko (O glazbenoj historiogafiji i povijesti glazbe), historiografija se pokazuje kao novo neosvojeno područje domaće muzikologije.

Pogled Vladimira Kranjčevića na Županovićev dugogodišnji angažman u sklopu Varaždinskih baroknih večeri svjedoči kako se i u »olovno doba«, 1970-ih i 1980-ih, uza svu nenaklonost političkih struktura, mogao na zavidnoj razini organizirati niz suvremenih praizvedbi starije hrvatske glazbe, praizvedbi za koje je akademik Županović transkribirao i priredio na tisuće stranica partiture (te dijelom objavio u seriji notnih edicija Spomenici hrvatske glazbene prošlosti), a maestro Kranjčević je podjednakom energijom te notne materijale i muzikološke ekspertize pretvarao u trajne snimke i nosače zvuka. Danas, kada smo s najviših ministarskih pozicija nerijetko obasipani raznoraznim »kulturnim strategijama«, »vizijama«, »akcijama« i kako li se sve ne zovu ti nečitljivi materijali, danas to »olovno doba« na Varaždinskim baroknim večerima djeluje kao teško ponovljivi individualni entuzijazam. Ili naprotiv, kao putokaz da od institucija ne treba tražiti ono što one ne mogu pružiti.

Podaci i interpretacije

Zavičajnim temama posvećeno je nekoliko priloga. Opsežna studija Božidara Grge (Orgulje u crkvama šibenske biskupije) nedvojbeno je jedna od najznačajnijih organoloških studija objavljenih posljednjih godina u Hrvatskoj, tu je moguće naći niz novih arhivskih podataka i svježih interpretacija. Osobni pogled na skladateljske vrhunce hrvatske glazbe 20. st. pružio je Nenad Turkalj (Stoljeće hrvatske glazbe, Od pl. Zajca do Bobića). Prilog Svanibora Pettana o romskom glazbeništvu na Kosovu i o Cithari octochordi Izaka Špralje sažeci su većih objavljenih monografija, dok članak Tatjane Čunko najavljuje neke zanimljive rezultate još neobranjenoga magistarskog rada o instrumentalnoj hrvatskoj glazbi 17. st. Hana Breko proširila je poglavlje nedavno s uspjehom obranjene disertacije (Regensburški tropus u šibenskom misalu) i pokazala neke posve neslućene vizure hrvatske glazbene medievalistike.

Nikola Buble i Miljenko Grgić pružaju dragocjene podatke o trogirskim redovnicama, odnosno orguljama i orguljarima u splitskom stolnici. Skicama iz zagrebačkoga glazbenog života posvećuju pozornost Zdravko Blažeković (Zašto je Ivan Herman Froebe napustio Zagreb?) i Nada Bezić (Violina s izložbe), obje studije rijedak su primjer »male povijesti« kakva nedostaje našem muzikološkom diskursu.

Gorana Doliner piše o pučkoj crkvenoj glazbi u Slavoniji. Rozina Palić-Jelavić o nekim aspektima komornoga opusa Franje Dugana ml., a Vedrana Juričić o problemima kodiranja glazbenih primjera. Emin Armano rekapitulirao je petogodišnji rad Ljetne orguljaške škole u Šibeniku (zaključno do godine 2000!), škole koja se u vrlo kratkom razdoblju uspjela uzdignuti do međunarodnih referenci. Za nadati se je da glasine o ukidanju ove orguljaške škole nisu utemeljene. Onim političarima i činovnicima u ministarstvima kojima nije jasno što znače orgulje u šibenskome kraju i kolika je spomenička i umjetnička vrijednost tog instrumentarija neka samo zavire u Grginu studiju ili Armanov članak! Nažalost, iskustvo nas uči da oni koji su si uzeli za pravo odlučivati o »kulturnoj politici« rijetko kad informacije traže u knjigama.

Ovaj Festschrift upućen je učitelju čitavih naraštaja, učitelju koji je svojom energijom obilježio sve s kojima je dolazio u doticaj.

Vinko Stefani