U moru grešaka

U moru grešaka

Michael Raeburn, Povijest opere, Golden marketing, Zagreb, 2002.

U nestašici opernih priručnika svaki dobro dođe pa u tom smislu valja pozdraviti novo izdanje Golden marketinga Povijest opere, u izvorniku The Chronicle of Opera, Michaela Raeburna, objavljeno u Londonu 1998. Knjiga je prikaz četiri stoljeća glazbe (!) i izvedbi po godinama, kronologija koja pokriva čitavu povijest opere, sadrži zanimljive anegdote i citate o legendarnim izvođačima, izvedbama i recepciji novih djela, autentične ilustracije, mnoge u boji, koje prikazuju spektakl opere u njezinu punom sjaju, ključnim povijesnim datumima smješta opere u kontekst, a opsežni dodaci uključuju životopise, vremensku crtu, operne premijere, rječnik i diskografiju — tako piše na poleđini ove raskošno opremljene knjige, i to bi trebalo privući ljubitelje opere da je kupe.

Suviše propusta, dragi moji prevodioci!

Knjiga je prije namijenjena poznavateljima opere, i to dobrima, koji znaju isto toliko o, primjerice, Lullyju i Rameauu kao o Verdiju, Mozartu ili Wagneru, a dobro su upućeni i u suvremena opernua zbivanja pa, primjerice, znaju da se opera Krzysztofa Pendereckog zove Đ avoli iz Louduna ili Loudunski đavoli, a ne Londonski đavoli. Poznavatelj opere znat će da je Josip II. rekao glasovitu rečenicu Suviše nota, dragi moj Mozarte! nakon premijere Figarova pira, a ne Otmice iz saraja. Začudit će se da je mezzosopran označen kao glas sa standardnim rasponom a-a« jer onda ne bi mogao pjevati stožerne mezzosopranske uloge Amneris, Eboli i Azucenu. Znat će i za mnogo više praizvedaba u milanskoj Scali — npr. Nabucca 1842. — nego što ih je navedeno u ovoj knjizi, a znat će i da se Milka Trnina u svijetu proslavila kao jedna od najvećih interpretkinja Wagnerovih likova svih vremena i kao velika interpretkinja Puccinijeve Tosce. Začudit će se, doduše, da u kvoti od četiri hrvatska pjevača nije Sena Jurinac. Ali valja pohvaliti dodatak o hrvatskoj operi iz pera dr. sc. Ennija Stipčevića.

Indijanci u Indiji

Šteta da je prijevod (Andrina Pavlinić i Vlado Opačić, stručna redaktura teksta prof. Stanka Kranjčević) tako vrijedne knjige na lošem hrvatskom jeziku, da vrvi nedosljednostima, a često je pogrešan. Navest ćemo samo nekoliko drastičnih primjera. Neki, i to oni poznati, naslovi opera se prevode, oni nepoznati uglavnom ostaju u originalu. A kad se i prevode, dogodi se Akteon i Galateja za operu Acis et Galathée, a Sant’Alessio postaje Sv. Aleksandar. Imamo Kraljevo kazalište u Londonu i berlinski Opernhaus. Čitatelj ostaje u nedoumici pod kojim se naslovom Wagnerova opera Der fliegende Holländer izvodi u Hrvatskoj, kao Leteći Holandez (str. 13 i 229) ili Ukleti Holandez (ispravno) na str. 108. Neće mu biti jasno koja je to Indijska kraljica Henryja Purcella jer je njegova The Indian Queen — Indijanska kraljica — budući da je u operi riječ o borbi između Meksikanaca i Peruanaca.

Premijera se ne razlikuje od praizvedbe. Svaki prvi nastup u kazalištu je debi. Čitamo: pjevač je imao prvi nastup, opera je doživjela izvođenje, prerađena verzija je imala premijeru, Giuditta Pasta je ostvarila drugi debi(?). Skladateljica postaje ženski skladatelj. Što znači Caccinijeva inscenacija teksta, što hitra žustrina grla? Herojske opere spasa (a ne spašavanja) — heroic rescue operas — postaju junaci spasitelji. Opera comique, ispravno opisana u Malom rječniku kao francuska opera s govorenim dijalogom, kod Cherubinijeve Medeje postaje komična opera(!). Tiranin u operi Lodoiska postaje lupež, čembalist klavičembalist. Neprekidno se upotrebljava riječ postava umjesto uprizorenje ili postavljanje na scenu ili jednostavno izvedba. A što znači pasus o premijeri Don Giovannija (str. 71) u Pragu to ne zna ni proročište u Delfima.

Nabaviti original!

I mogli bismo dalje u nedogled. Gotovo da nema stranice bez pogreške ili nedosljednosti, što ukazuje na posve nestručnu hrvatsku prezentaciju vrijednog opernog priručnika. Šteta! Raeburnova knjiga sa svojim kronološkim prikazom opernih praizvedaba uz istodobnu naznaku važnijih povijesnih događaja što operu smješta u društveni i povijesni kontekst, s mnogo informacija o praizvedbama i njihovim protagonistima, luksuzno opremljena, upotpunjuje druge priručnike koji se više bave skladateljima ili opisuju opere i njihov sadržaj i dobro će doći onima koji žele imati cjelovitiji uvid u nastanak i razvoj te privlačne glazbene vrste. Ali, ako imalo znate engleski, nabavite radije original. A, ako ne poznajete operu, steknite najprije temeljne spoznaje pa onda posegnite za ovom knjigom kako biste mogli uživati u obilju podataka koje vam ona nudi o opernom stvaralaštvu od 1589. do 1997. godine. Tada vas neće zbuniti Leteći Holandez, inscenacija teksta, drugi debi ili Londonski đavoli.

Marija Barbieri