Vijenac 232

Film

Katarina Marić

Tri sisavca i beba

Ledeno doba (Ice Age), red. Carlos Saldanha i Chris Wedge

Tri sisavca i beba

Ledeno doba (Ice Age), red. Carlos Saldanha i Chris Wedge

Zapravo je poprilično zanimljivo kako je nesporno simpatičan (no ništa više od toga), primarno dječji filmić Ledeno doba inteligentnom producentskom promidžbom uspio postati jedan od instant-hit, must-see filmova zimske sezone. Pritom mu je najbolji glasnogovornik bio upravo njegov vlastiti lik — prethistorijska vjeverica Scrat (kombinacija engleskih riječi squirrel-vjeverica i rat-štakor) — ta gotovo chuckjonesovska, manična, hiperaktivna, neurotično-frustrirana, revna i marna, opsesivno-kompulsivna kreaturica; golumovski fokusirana na očuvanje svoga žira — lik u tolikoj mjeri dopadljiv da se s njim uistinu nije moglo pogriješiti pri reklami (a koja tijekom filma živi vlastiti, zaseban život neovisan o glavnoj liniji radnje). Poneki iskričavi detalji javljaju se i u drugim antropomorfiranim protagonistima (pticama dodoima — majstorima tae kwan dodo vještina, odlučnima u programu zaštite dodoovskog načina života), te ponekim govorenim primjedbama; no u načelu uz priču izrazito linearne radnje i već od ledena doba korištena plota, mnogo je impresivnija vizualna strana.

Fascinantan fotorealizam

Priča je kombinacija motiva tri recentna naslova — Shreka (po neobičnom paru nekompetentnih frendova i opet stereotipno riješenih — mamuta rockabily-elvis frizure i ljenivca — prvog osamljena, naizgled tvrda diva dobra srca; drugog nesnosno brbljava pomagača, po receptu Shrek/Magarčić; pri čemu filmaši nisu ni pokušavali pronijeti njegov ironičan touch), Čudovišta iz ormara (koja također imaju sličan par junaka, odnosno motiv vraćanja bebe roditeljima), te Dinosaura (motiv životinjske migracije u neke bolje krajeve). Vizualno, Chris Wedge (1999. dobitnik Oskara za kratki animirani film Bunny) inzistira na studioznoj, živopisnoj preciznosti ključnih detalja (životinjska krzna, kapi vode) dok druge ostavlja stiliziranima (lica; pri čemu su, kao i obično, ona ljudska manje uvjerljiva). Taj kontrast dovodi do fascinantnog rezultata, tvoreći neobične (pomalo hladne) likove nalik mekanim, živim i opipljivim igračkama. Foto-realizam izvrsno se ogleda i na najzanimljivijem liku trojca — mračnom sabljastom tigru Diegu (kojega Denis Leary portretira bez sarkazma — istovremeno jednostavno i blisko djeci te kompleksno i dramatski-emotivno vjerodostojno) — zlokobnom zelenom sjaju očiju u mraku, snježnim sigama na zubima, elegantnoj i gipkoj tjelesnoj liniji.

Stoga i ne treba pretjerano čuditi što se Ledeno doba — ta, po riječima samog Wedgea — animalna verzija Tri muškarca i bebe, našla uz bok drugom velikom dječjem filmu sezone — Harryju Potteru, kao najbezazlenija (i najzabavnija) moguća vrsta obiteljske zabave.

Katarina Marić

Vijenac 232

232 - 23. siječnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak