Šagalovski košmar

Šagalovski košmar

Zurovčev stil i izraz postaju sve očitiji: san kao mjesto gdje se dotiču vanjsko i unutarnje, zbiljski doživljaji i unutarnje proživljavanje, sjećanje i predosjećanje

Prvi put na sceni zagrebačkoga HNK, u vrlo sretnoj kombinaciji sa Šparemblekovim Čudesnim mandarinom, 9. siječnja prikazan je San zaručnice Staše Zurovca. Koreografiju izvedenu još u prošlom stoljeću u Lisabonu, zapaženu u londonskom Covent Gardenu u okviru nastupa trupe Croatia i prvonagrađenu na beogradskom festivalu koreografskih minijatura, prvi put sam, u malo kraćem izdanju, vidjela jesenas u Splitu. Priznajem, na moje veliko zadovoljstvo, jer osim što je riječ o izvrsnom i nadahnutom poslu sjajne mlade ekipe, to je bila karika koja mi je nedostajala između Molim te, probudi me i Bogovi su ljuti.

Zurovčev stil i izraz postaju sve očitiji: san kao mjesto gdje se dotiču vanjsko i unutarnje, zbiljski doživljaji i unutarnje proživljavanje, sjećanje i predosjećanje. On kontrapunktira mirovanja bačenih, potonulih, teških tijela suludu tempu njihova oživljavanja, izbacivanja u prostor. Košmar pršti energijom. Pokreti su razbacani, ali kontrolirani, situacije poznate, ali pomaknute. Kralježnica stalno radi u brzim kontrakcijama, trzajima, a plesačka ekipa (uz Zurovca tu su još zaručnica Olje Jovanović-Zurovac, Mark Boldin i Alen Gotal) vjerna je do posljednjeg daha. Poetske slike nose nešto starinsko, neku sjetu, da bi onda prešle u grotesku. Motiv nježne, bijele prestrašene zaručnice, spuštene iz romantičnih visina (scenografija Dinke Jeričević) i razgaljene slavenske muške trojke (zatečene možda na momačkoj večeri?) uz izvrsnu glazbu jake etnopotke Jeana Marca Zelwera kao da nas na trenutak stavlja pred Chagallovo platno. U tom bučnom snu, opijajućeg završnog krešenda na trenutak će se tek izdvojiti prekrasan lirski duet profesionalnih i životnih partnera, Olje i Staše Zurovac. Iskren i predan, drhtav i stidljiv, mekan i nježan, on naslućuje mogućnost ispunjenja — makar dijela — zaručničina sna.

(Kostimi Barbare Bourek i svjetlo Vladimira Kazde potkrijepili su pak — autorov san.)

Uza sve dužno poštovanje klasičnom repertoaru, San zaručnice i Čudesni mandarin čine izuzetnu plesna večer, čime mislim i na kvalitetu programa i na rijetkost igranja suvremenih plesnih ostvarenja domaćih autora. A postoji li drugi način za razvoj (suvremenog) ukusa i rast publike?

Maja Đurinović