Rafalna paljba

Rafalna paljba

El Bahattee, Amen, Dalas Records

Još se na svom pretposljednjem, prošlogodišnjem, albumu Svaki pas ima svoj dan El Bahattee bitno udaljio s čisto reperskoga glazbenog terena, koji uz rimovani tekst u znatnoj mjeri određuje i prateća glazba elektronske provenijencije, u najširem smislu rečeno. Bijeg od elektronike jasno je uočljiv i na Amenu, najnovijem El Bahatteejevu albumu. Glazbenu pozadinu žestoke rimovane rafalne paljbe, koja točno pogađa sva bolesna i moralno iskrivljena mjesta hrvatske svakodnevice, čini visokooktanski rock sa znatnom primjesom heavy-metal i punk-rješenja.

Prosječnom građaninu, neupućenu u inozemnu i našu rap-scenu, Amen može zazvučati vrlo opasno i brutalno. Međutim, na stranu poznavanje rapa, svatko tko se primjerice vozi noćnim tramvajem u Zagrebu zna za likove i probleme o kojima Bahattee pjeva. Ali opet treba znati složiti, kritički intonirati i zauzeti jasno stajalište o drogi, iskrivljenom moralu, kriminalu i zločinu kojeg smo svakodnevno svjedoci. Bahatteeju je to i uspjelo, te je sabivši esenciju domaćeg angažiranog izraza na četrdesetak minuta, koliko traje album, uspio složiti visokokaloričnu bombu čija bi eksplozija mogla probuditi uspavane i nezainteresirane strukture.

Kao stalne suradnike Bahattee je angažirao Danijela Ivankovića i Adisa Bakala iz varaždinskoga demo benda De La Grande, a od nešto poznatijih glazbenika ugostio je Alena Kraljića i Ristu Ibrića. No, najsmioniji i najmanje očekivan potez bio je zaobilaženje uglednih producenata i provjerenih metoda rada u glazbenom studiju. Dakle, El Bahattee je veći dio građe za ovaj album pripremio u svom dnevnom boravku, tako da će oni koji ustrajavaju na studijskoj perfekciji moći štošta prigovoriti.

Album se otvara pjesmom Jebanje majke, što uistinu zvuči vrlo brutalno, i dakako i podložno cenzorskim škarama. Upravo zbog ovakvih i sličnih naslova pjesama i stihova Bahatteeja ćete vrlo teško čuti na televiziji, a na radiju samo u specijaliziranim emisijama za hip-hop glazbu, i to u terminima iza ponoći. Šteta jer se iza spomenute brutalnosti, koja je ipak samo fasada, skrivaju ponajbolji angažirani stihovi koji su napisani u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina.

Među najbolje trenutke albuma pripada pjesma Pendrek, koja policijsko iživljavanje opisuje bolje od bilo koje reportaže o gušenjima radničkih prosvjeda. Drogiraj se teški je sarkazam, ali i pjesma koja kirurški precizno detektira zašto mladi posežu za drogom. Bahattee nije ostao dužan ni nedodirljivim crkvenim autoritetima, koje je isprovocirao u pjesmi Amen, dok je Čovjek pod naponom precizna dijagnoza PTSP-a. Do kraja albuma slijedi još uobičajeni Bahatteejev obračun s estradom, u pjesmi Ja sam taj, a album se efektno zaključuje novom verzijom pjesme Opasno frustriran.

Goran Jovetić