Prema svjetlu

Pero Rastočić, Povedi me na goru, Matica hrvatska Šibenik, 2002.

Pero Rastočić (Metković, 1952) je svećenik, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Odrastajući kao senzibilno dijete okružen ljudima koji ga nisu razumjeli, u društvenoj sredini koja je duhovnosti posvećivala malo pažnje, u sebi je akumulirao mnoštvo osjećaja koje je tek poslije, kad je počeo obnašati svećenićku službu, na poticaj fra Petra Lubine, pretočio u riječi. Isprva objavljuje u časopisima i brusi svoj spisateljski talent. Gotovo kobna prometna nezgoda potaknula je njegov povratak pjesništvu, ne zbog slave, nego, kako će to sam napisati u svojoj biografskoj zabilješci naslovljenoj Podsjećanje objavljenoj na kraju ove zbirke, zbog ljubavi prema književnosti. Povedi me na goru njegova je treća zbirka pjesama. Prethodile su joj zbirke More mira (Split, 1994) i Voštana ulica (Split, 1999). Pjesme su mu objavljene i u zbirci duhovnih pjesama Molitva u pjesmi (Šibenik, 2000), a uvrštene su i u antologiju Hrvatska uakrsna lirika od Kranjčevića do danas (Zagreb, 2001).

Zbirka Povedi me na goru obuhvaća stotinu i dvanaest pjesama koje formom nalikuju sonetima (4 + 4 + 3 + 3 stiha, no bez rime), a takav im oblik prema mišljenju autora predgovora Ante Batinice, daje određeno ozračje klasične ljepote. Riječ je o duhovnim pjesmama čija je osnovna pjesnička misao upućena Gospodinu kojem vode svi pjesnikovi puti; od prve pjesme Veliki prasak, pa do posljednje po kojoj je naslovljena i cijela zbirka Povedi me na goru. Odsutnost rime i ostalih formalnih ograničenja naglasilo je promišljen izbor riječi, suzdržanost od svakog pretjeravanja i površnih senzacija te usmjerenost prema Svjetlu. Zbirka sadrži pjesme posvećene djetinjstvu i zavičaju, preko onih koje opisuju iskustava školovanja, odrastanja i sazrijevanja, do meditativno-kontemplativnih i duhovnih. Iz svih stihova zrači duboka privrženost i ljubav njihova autora prema Gospodinu i puna predanost Njemu.

U zbirci poezije Povedi me na goru poetski je i prozni tekst Podsjećanje — topla šetnja stazama osobne prošlosti koju Rastočić završava riječima zahvale svima koji su ga oblikovali kao pjesnika.

Sandra Cekol