Posljednje utočište modernizama

Ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu »15 dana«, gl. ur. Slavko Kovač, god. XLV, br. 4-5/2002.

Kada bi bilo obavljeno temeljito anketiranje naše kulturne javnosti (i onih koji se tu samozvano ubrajaju) koliko često izlazi časopis »15 dana«, nismo sigurni kakve bi rezultate dobili na uvid. Jer, prema standardnom logičnom izvodu časopis koji nosi naziv »15 dana«, a izlazi tromjesečno, s pojašnjenjem »šest brojeva u četiri sveska« velika većina ljudi neće uopće registrirati kao referentno mjesto izdavačke aktivnosti. Uostalom, kakav vam dojam izaziva takva vremenska diskrepancija između naslova i ritma izlaženja?

Znam, znam; trebalo je sačuvati tradiciju velikog i važnog časopisa posvećena likovnoj kulturi, koji je bio institucija tijekom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, i u kojemu su pisala najveća imena naše likovnosti. To je bio jedan od onih časopisa na koje se nestrpljivo čekalo da izađu iz tiska, u kojem je riječ likovnih arbitara bila zakonom, alfom i omegom svih tema, rasprava i problema. Sačuvana je danas, doduše, ta polemička razina tekstova u časopisu, fotografski je materijal (c-b fotografija) po svom izboru maksimalno istančan i zanimljiv, teži se objavljivanju ilustracija koje nisu mnogo korištene, teme su brojeva intrigantne, intervjui poučni, ali... nešto nedostaje. Ili — možda ne nedostaje ništa. Možda se taj osjećaj praznine i neispunjenosti odnosi na nedostatak povratne informacije kulturne javnosti o stvarnoj precepciji časopisa.

Usprkos svemu, referentnost

Njega danas čita uzorak društva iz redova intelektualne elite: studenti s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, manja skupina profesora i povjesničara umjetnosti srednje i starije generacije, za koje ovaj časopis još emanira nekadašnju magiju, podsjećajući ih vjerojatno na dane njegove najveće slave. Iskreno žalim da »15 dana« nema veći odjek i značenje u našoj likovno-kulturnoj sredini, jer riječ je o časopisu koji iznimno temeljito i referentno pokriva mnoge važne teme vezane uz umjetnost prve i druge polovice 20. stoljeća. Nakon što pročitate određenu temu broja posvećenu nekom slikaru, kiparu ili stilskom pravcu, vaše je znanje o tom području zaista veće i konkretnije. Jedini važni prigovor odnosio bi se na format časopisa, koji je malo prevelik, a s obzirom da su materijal za ilustracije crno-bijele fotografije, zbog povećeg formata časopisa (24, 5x32) fotografije starijeg datuma znaju izgubiti na kvaliteti (zamućenost uvećanih fotki).

Novi broj između ostalog donosi tekstove o sto pedesetoj obljetnici rođenja arhitekta Antonia Gaudija (odlične ilustracije!), likovnom portretu Josepha Beuysa, paralelu između A. Warhola i Beuysa, prilog o Documenti 11 u Kasselu te sjajni prikaz o praksi ruske književne avangarde iz pera Irene Lukšić. Iako nam je Warhola i Beuysa već ali zaista navrh glave, moramo biti obzirni spram mlađih generacija studenata, koje će ta imena tek sada upijati... Ipak, časopis »15 dana« jedan je od posljednjih branika svjetonazora avangarde i moderne, tih velikih teorijskih sustava prošlog stoljeća koji još žive među nama. Ima među tim stranicama mnogo nostalgije, melankolije, svakojakih duhova prošlosti... No, njegova je današnja pozicija usporediva s čovjekom za kojega su svi odavno zaključili da je mrtav jer se, recimo, nije vratio s nekog dalekog puta, a on se nakon dvadesetak godina ponovno vraća među svoje nekadašnje sugrađane izmijenjen, i nastavlja tiho živjeti svoj život u izolaciji i neprepoznatljivosti.

Iva Körbler