Pokušaj u tragovima

Pokušaj u tragovima

Nipošto ne treba nasjesti na poruku da između impresionizma i realizma, kvalitete i onog drugog, nema opipljivih granica. Ne treba ni pristati na besramno elastična shvaćanja nekog pojma ili pravca u umjetnosti. Jer granica ima, a laviranje je prečesto metoda koja se koristi u pokušaju privlačenja publike. Povijest slikarstva je priča u kojoj su pojedinci često vježbali svoje oko, kao i ruku, u raznim — izmima. Zbog toga ih ne treba svrstavati tamo gdje im nije mjesto. Izložba Impressionismus: Amerika Frankreich Russland tek je pokušaj otkrivanja impresionističkih elemenata u tragovima na materijalu iz triju navedenih krajeva svijeta

Svima je poznato što su 15. travnja 1874. Monet, Renoir, Sisley, Degas, Morisot i Pisarro tražili na pariškom Boulevard des Capucines. Na grupnoj je izložbi obznanjeno javnosti da su odbacili stege akademizma, da su u košaricu za piknik potrpali slikarske potrepštine, na oči nataknuli ružičaste naočale i suvereno zakoračili u titravi, lazurni svijet proljetnih predvečerja. Slučajni isječci stvarnosti pretvoreni na platnu u hitro zabilježene impresije potaknuli su likovne kritičare da zaključe kako nikada nisu vidjeli ništa strašnije. Francuski je impresionizam s vremenom ipak počeo zadavati takt koji su bili spremni slijediti slikari u različitim dijelovima svijeta. Bečki je Kunstforum iz toga konstruirao »svjetski impresionizam«, a zašto se u naslovu izložbe inzistiralo na polovima s umetnutim amortizerom, retoričko je pitanje.

Američko hodočašće i ruski likovi

Sedam godina prije prve izložbe francuskog impresionizma u New Yorku 1886, Degasova je prijateljica Mary Cassatt u Parizu naslikala Damu u loži s bisernom ogrlicom. Dama se smatra najvrednijim djelom izložbe u Kunstforumu i prva je slika koja svjedoči o pojavi impresionističkih utjecaja u povijesti američke umjetnosti. Ulogu posrednika odigrala je umjerena varijanta impresionizma, takozvani Munich Style. Oni Amerikanci koji se nisu školovali u Münchenu, imali su običaj hodočastiti Monetu u Giverny. Theodore Robinson i Willard Metcalf pripadali su toj američkoj koloniji, a elemente Monetovog načina slikanja preuzeli su devedesetih godina 19. stoljeća, pokrenuvši time »impresionističku renesansu«. Childe Hassam slikao je na sličan način neovisno o koloniji. Njegova je fascinacija svjetlom francuskih impresionista potrajala duboko u 20. stoljeće. Još 1919. slika Victory Day kao parafrazu na Monetovu Rue Montorgueil iz 1878.

Većina je američkih slikara bila otvorena prema francuskim uzorima i obrađivala ih je vrlo slobodno. Rusi su, usprkos snažnom utjecaju Akademije, stvorili potpuno drugačiju varijantu impresionizma. U njihovu je slučaju oprez pri pokušaju klasifikacije nužniji nego kod američkih kolega. Od ruskog slikarstva, duboko ukorijenjenog u tradiciji bidermajerskog naturalizma, nije se mogao očekivati nagli zaokret. Kritički nastrojen Ilja Repin našao se u Parizu 1870-ih i smatrao je to što su radili impresionisti vrlo ružnim. Svojim je skeptičnim sunarodnjacima trikove Francuza proslijedio samo djelomično, i to zato jer ga je zabavljala njihova »djetinja iskrenost«. Držeći se principa da svako djelo mora imati smisao i nositi poruku, Rusi su ostali koncentrirani na ljudski lik, na socijalnu tematiku, predbacujući francuskom impresionizmu površnost. »Pravim« je ruskim impresionistom postao Konstantin Korovin, jedan od rijetkih kojima je taj pokret postao životnim ciljem i sadržajem. Ostali su sa zaostatkom od 20-ak godina iskoristili inovacije francuskog impresionizma kao sredstvo za odbacivanje tradicionalnih okvira.

Površna izložba

Čemu nas uči izložba u Kunstforumu?

Amerikanci i Rusi desetljećima nakon impresionističke revolucije s Montmartra naveliko hrle u Pariz i preuzimaju ono što su spremni usvojiti. U doba kad već »avangarde« potresaju i okreću umjetnost naglavačke, postoji fascinacija impresionizmom, zabilježena u djelima onih koji nisu htjeli, ili u tom trenu nisu mogli držati korak s vremenom. Dojam koji izložba ostavlja nije osobit. Djela su neujednačene kvalitete, a za neka uopće nije moguće dokučiti što na njoj traže. Recimo, neke su od slika, među njima i socijalno-kritičke Pralje Abrama Arhipova (u Kunstforumu proglašene »remek-djelom ruskog impresionizma«) nedavno visjele na izložbi Repin i realisti u Kunsthalle Krems. Od nekoliko je navodnih predstavnika »svjetskog« impresionizma uvršteno po jedno djelo. Primjerice, Portret nepoznate Nikolaja Jarošenka iz 1893. koji krasi naslovnicu kataloga, uvršten je u izložbu jer se nagađa kako je Jarošenko mogao biti veliki impresionist. Činjenica što su ovakva djela bila njegov osobni eksperiment bez namjere da ikada budu »ozbiljno shvaćena«, elegantno je, jasno je zašto — prešućena. Theodore Robinson je, doduše, djelomično slikao na način impresionista, ali mu je izbor tema bio dostojan jednog Courbeta. Šačica »pravih« francuskih impresionista, nekoliko Pissarroa i Moneta, našla se u okružju vlastitih blijedih sjena — recimo, neuvjerljivog minhenskog đaka Johna Twachtmana.

Kvalitetne fotografije

Slikane »impresije« na izložbi nadopunjuje, ali i relativizira njihovu kvalitetu, grupa fotografija čiji je zajednički nazivnik piktorijalizam. Teško se oteti dojmu da je to i najkvalitetniji dio čitave kunstforumovske zamisli. Fotografije Edwarda Steichena, Alfreda Stieglitza, Nikolaja Petrova, Sergeja Lobovikova i drugih svojom su ikonografijom i atmosferom zanimljivije od kvaziimpresionističkih platana. I opet bismo mogli raspravljati što one na ovoj izložbi traže. Recimo usput da većina fotografija potječe iz bečkih zbirki. Kunstforumu su, dakle, bile pri ruci...

Nipošto ne treba nasjesti na poruku da između impresionizma i realizma, kvalitete i onog drugog, nema opipljivih granica. Ne treba ni pristati na besramno elastična shvaćanja nekog pojma ili pravca u umjetnosti. Jer granica ima, a laviranje je prečesto metoda koja se koristi u pokušaju privlačenja publike. Povijest slikarstva je priča u kojoj su pojedinci često vježbali svoje oko, kao i ruku, u raznim — izmima. Zbog toga ih ne treba svrstavati tamo gdje im nije mjesto. Izložba Impressionismus: Amerika Frankreich Russland tek je pokušaj otkrivanja impresionističkih elemenata u tragovima na materijalu iz triju navedenih krajeva svijeta. Teško se oteti dojmu da smo svjedoci još jednog lažnjaka koji se skriva iza zvučnog imena. Što očekivati od izložbe Futurizam-radikalna avangarda na istom mjestu za dva mjeseca? Kunstforum navikne čovjeka puhati na hladno.

Iz Beča Libuše Jirsak