Plave oči ima...

Plave oči ima...

Zagreb, nerazdvojan dio srednjoeuropske kulture i naslijeđa te, samim time, i predstavnik specifičnoga srednjoeuropskog duha, oduvijek je bio zanimljiva tema, kako literarnomu, tako i glazbenom peru.

Najnovija kolekcija pjesama o Zagrebu, prvom izdanju takve vrste nakon albuma Tebi, grade moj (Croatia Records, 1994, u povodu 900 godina Zagreba), obuhvatio je na jednom dvostrukom i jednom jednostrukom CD-u čak 60 skladbi (samo dvije u alternativnim verzijama). Zaista, riječ je o, pogotovu za naše prilike, monumentalnom diskografskom pothvatu. Skup gotovo svih relevantnih kompozicija posvećenih Zagrebu, doista nam pokazuje da interesa za, makar i noviju, kulturnu baštinu grada ipak još ima.

Preslušavajući ovu impozantnu kolekciju, kojom uglavnom dominira ljubav prema gradu te nostalgična i umjerena lokalpatriotska nota, mnogi će se stariji slušatelj prisjetiti davno prošlih vremena od prije trideset i više godina, kada su našim glazbenim prostorima carevali festivali (osobito popularan Zagrebački, s kojeg i potječe mnoštvo ovih skladbi), dok će oni mlađi također prepoznati mnoge melodije kojima obiluje eter zagrebačkih radijskih postaja o kakvu prigodnom gradskom datumu.

Oba albuma započinju istom skladbom, Zagreb plave oči ima, u izvedbi prigodnoga Zagrebačkog Band Aid sastava. Ako netko i zastane pred ovom upitnom novovjekom kompozicijom, u ostatku materijala zasigurno se neće razočarati. Ovdje su, naime, prisutni svi klasici i evergreeni: Na Sleme (Mahalup-Jakševac) Radeka Brodarca i Tomislava Borića, Zbog čega te volim (Bogliuni-Šelebaj) i Golubovi (Mihaljević-Britvić) Ive Robića, Serbus Zagreb (Kalogjera-Kušan) Tonija Leskovara, Zagreb, moj Zagreb (Čaklec-Stubičanec) i Zagreb, Zagreb (Vučer-Sappe) Marka Novosela, Serbus Zagreb (Kalogjera-Kušan) Ljupke Dimitrovske i Ivice Šerfezija, dvije izvedbe Moj Zagreb, tak imam te rad (Brahm) u aranžmanima Bosnera i Mihaljinca te izvedbama Kvarteta Studio i Ivice Šerfezija te, isto tako, dvije izvedbe Tebi, grade moj (Gotovac-Cindrić) u aranžmanima Kalogjere i Oblaka, odnosno izvedbama Mire Ungara i dueta Zdenka Vučković, Arsen Dedić.

Obilje materijala, osim klasika, nudi i poetične šetnje gradom, poput Ilica moga grada (Kinel) Arsena Dedića, Vlaškom dalje do placa i Zagrebačkim ulicama Jadranka Črnka, Trešnjevačka balada (Špišić-Britvić) i Zagrebačke španciracije (Špišić-Crnec) Zvonka Špišića, To je Zagreb moj i Svaki me firtl na nekaj podseća Hrvoja Hegedušića.

Posebno treba izdvojiti zaboravljene i skrivene adute kolekcije — To je moj Zagreb i Noću kraj Save u izvedbi Đ imija Stanića, Ti si mi drag Kvarteta Studio, Šestinske ambrele Gabi Novak, Ona više ne stanuje tu Arsena Dedića, Zagrebačka balada Milana Bačića i Oko starog gradec brijega Ive Robića.

Uz još pokoju šaljivu skladbu, poneku iz opskurnijega fundusa te one namijenjene veselicama, gotovo dvjesto minuta zbirke nudi atraktivan suvenir grada, nezaobilaznu jedinicu diskofila domaće zabavne glazbe, zabavu svakom ljubitelju Zagreba, ali i vrlo vrijednu povijesnu bilješku, gdje je na jednome mjestu okupljen opus zabavnoglazbenoga stvaralaštva posvećena Zagrebu. Da je izdavač tome pridodao i knjižicu sa stručnim tekstom i detaljnijim podacima o vremenu nastanka skladbi, autorima i izvođačima, ovo je, zaista, moglo biti kapitalno ostvarenje.

Velimir Cindrić