Od relevantnog do nepoznatog

Od relevantnog do nepoznatog

500 drama, sa slov. prev. Milena Bekić Milinović, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.

Ideja da se napravi vodič kroz svjetsku i domaću dramsku književnost nije ni nova ni originalna, riječ je o jednoj od onih vitalnih potreba da se stvari skupe na jednom mjestu, sortiraju i pregledno ispričaju kako bismo se u njima lakše snalazili. 500 drama, novi naslov Mozaik knjige, neobičan je jedino u činjenici da nam knjiga dolazi sa slovenskog tržišta i iz slovenskog prijevoda, ali, srećom, i s hrvatskom adaptacijom teatrologinje dr. Ane Lederer. Tako je u petsto ispričanih drama sadržano 55 hrvatskih i 10 slovenskih, obrnut razmjer od slovenskog izdanja.

Utrtim stazama

Nije riječ ni o kakvu senzacionalnom izdanju, 500 drama ne otkriva toplu vodu niti mijenja povijest dramskog stvaralaštva u zapadnom civilizacijskom krugu, nego se drži utrte staze onoga što je povijest drame i kazališta i recepcija kazališne publike zadržala u kolektivnoj memoriji i kulturi. Izbor tako započinje Achternbuschom (Ella), a završava Zuckmayerom (Kapetan iz Kopenicka), najzastupljeniji je autor, prema očekivanju, Shakespeare (14 djela), a slijede Moli#re (9), Ibsen (8), Brecht i Euripid (7), dok je od domaćih najviše Krleže, pet drama.

Što se tiče kronološkog izbora on, sasvim logično, započinje Eshilom i ide do Tonyja Kushnera (Anđeli u Americi iz 1993) kao najmlađeg inozemnog dramatičara, a od suvremenika prisutni su i Stoppard, Mamet, Koltes, Miller, Shepard... Zanimljivo je da je od ovako tradicionalističkoga pristupa, koji su promovirali slovenski sastavljači (koordinator Blaž Lukan), hrabro odstupila Ana Lederer, koja je u hrvatskom segmentu izbora bila znatno naklonjenija suvremenicima, pa su najmlađi autori i najsvježije drame upravo one iz hrvatskoga dramatičarskog udjela u knjizi. Zastupljeni su i najmlađi hrvatski dramatičari, Pavao Marinković, Ivan Vidić, Lada Kaštelan, Asja Srnec Todorović, Mate Matišić, Miro Gavran i niz živućih autora srednje i starije generacije.

Pet stotina drama zastupljenih u ovoj knjizi napisalo je dvjesto autora, a obuhvaćeni su najpoznatiji ili najvažniji tekstovi određenih autora i razdoblja, dok se u prepričavanju ustrajavalo na objektivnosti (koliko je to bilo moguće) i kako nečem što bi najtočnije bilo odrediti kao priručnik i priliči, izbjegavalo se vrijednosne sudove. Stoga se knjiga stilski doima ohlađenom i pomalo neobičnom, ali takav je pristup u funkciji njezine žanrovske odrednice: ona želi biti sadržaj najpoznatijih drama, nikako njihova kritika. Vodič kroz svjetsku i domaću dramsku baštinu opremljen je i informacijom o gradu i godini svjetske praizvedbe i — tamo gdje je hrvatske izvedbe bilo — istim podatkom i za domaće kazalište. Zanimljivo je zapaziti da ipak veliki broj zastupljenih drama nije nikad imao hrvatsku praizvedbu, što bi se moglo komentirati na različite načine. Komentar na prvu loptu bio bi da hrvatske pozornice ni danas kao ni nekad ne prate dovoljno aktualna kazališna događanja u svijetu. No, možda bi ispravnije bilo reći da je u ovom izboru dio drama koje i ne pripadaju u opća mjesta antologijskog izbora pa možda nije ni čudo da nikad u nas nisu igrane.

Koristan priručnik

Primjedbi, kao i na svaki izbor, uvijek ima, ali može se reći da je sve relevantno u dramatici zapadnog civilizacijskog kruga u ovom izboru našlo mjesta. Kako je već spomenuto, čini se ipak da dio izbora predstavlja višak, jer je riječ o autorima koji možda značaja imaju u povijestima drame i kazališta nekih zemalja, ali nikako i u europskom rangu. Nekoliko je autora praktično nepoznato izvan svoje sredine i razdoblja, a neki se ne izvode već desetljećima, osim kao spomenici lokalne baštine. S druge strane, nije ni lako naći petsto relevantnih drama koje bi pokrile i povijesni segment kazališne umjetnosti i bile istovremeno prisutne na scenama.

I pored primjedbi 500 drama koristan je priručnik ne samo za đake i studente kojima bi on bio prečica do sadržaja drama u lektiri, nego i kao informacija o dramama nedostupnima u prijevodu ili kao podsjetnik na davno pročitane drame čak i onima kojima je dramsko pismo struka.

Jasen Boko