Muke po Felleru

Muke po Felleru

Raditi Fellerovu izložbu nakon toliko godina i ne pružiti neke osnovne informacije, kao što je godina nastanka, tehnika ili format radova, nedopustivo je. Poznavatelji Fellerova stvaralaštva mogu samo naslutiti da je riječ o novijim djelima, dok će se ostalim posjetiteljima činiti kao da su te slike pale s neba! Pitamo se kako se to moglo dogoditi uglednoj Galeriji Steiner, koja je poznata po istančanu profilu svojih izložaba te u koju redovito navraćaju pravi umjetnički sladokusci

Do sredine ovog mjeseca u Galeriji Židovske općine Milan i Ivo Steiner bila je postavljena izložba Eugena Fellera, jednog od naših najvećih majstora apstrakcije. Bila je to ujedno i rijetka prilika da se zagrebačka publika upozna s Fellerovim stvaralaštvom jer on vrlo rijetko izlaže. Naime, od 1981. godine, kada je imao izložbu u Osijeku, punih dvadeset godina umjetnik se nije samostalno predstavio, sve do izložaba priređenih u Rovinju 2001. te Rijeci prošle godine. Ova izložba, međutim, nije uspjela prezentirati Fellerov recentan rad na adekvatan način. Raditi Fellerovu izložbu (autor I. Župan) nakon toliko godina i ne pružiti neke osnovne informacije, kao što je godina nastanka, tehnika ili format radova, nedopustivo je. Poznavatelji Fellerova stvaralaštva mogu samo naslutiti da je riječ o novijim djelima, dok će se ostalim posjetiteljima činiti kao da su te slike pale s neba! Pitamo se kako se to moglo dogoditi uglednoj Galeriji Steiner, koja je poznata po istančanu profilu svojih izložaba te u koju redovito navraćaju pravi umjetnički sladokusci. Popratni katalog, pak, primjer je poludiletantizma, pa ni ovdje ne doznajemo ništa više od onoga što smo već sami zaključili pogledom na radove. Ako i pretpostavimo da su sve slike novijeg datuma i da su bez naslova, kao i izložba, ostat ćemo razočarani činjenicom koliko malo znamo o umjetniku, a katalog će nam pomoći samo ukoliko želimo nadopuniti listu umjetnikovih samostalnih i skupnih izložaba. Ne možemo ne pomisliti kako je prava šteta da se nitko do danas nije ozbiljnije pozabavio Fellerovim radom.

Bezlično predstavljanje

Izložba u Galeriji Steiner, dakle, podsjetit će nas samo koliko rupa u znanju imamo, ali nam neće pružiti ni jednu važniju informaciju o Eugenu Felleru, kojega mnogi pamte kao jednog od najvažnijih predstavnika enformela i minimalizma. Da je zaista riječ o vrlo važnu autoru, svjedoči i činjenica da su njegovi radovi uvršteni na nedavne velike tematske izložbe poput Monokroma u Umjetničkom paviljonu i Enformela u HDLU-u (autor obje izložbe Z. Maković), te se nalaze u fundusu uglednih muzejskih ustanova kao i u važnijim privatnim kolekcijama. Feller je na izložbi, nažalost, predstavljen kao prosječan autor, što je, čini se, postala uobičajena praksa u nas prilikom koncipiranja izložaba istaknutih hrvatskih umjetnika.

Osjećamo dužnost, međutim, pred tako velikim umjetničkim imenom ipak kazati nekoliko riječi o radovima na izložbi. Izloženo je desetak slika srednjeg i većeg formata u maniri geometrijske apstrakcije. Za sve je radove karakteristična bijela podloga kao pozadina crnom krugu, u koji je umjetnik ukomponirao različite geometrijske likove ili simbole poput petokrake ili Davidove zvijezde. Tehnikom i načinom prezentiranja, kao i idejom, Feller se i dalje pokazuje nastavljačem struje minimalizma. Jednostavne geometrijske forme poput trokuta, spirale, šesterokuta ili osmerokuta stavljene su u međuodnos s geometrijom kruga. Prema načelima slikarstva minimalizma prisutna je posvemašnja redukcija sredstava izražavanja s naglaskom na čistom vizualnom iskustvu. Ono što vidimo zapravo je preslika umjetnikove mentalne slike, ali bez tragova rukopisa ili referenci na predmetni svijet. Znakovi dviju zvijezda, koje bi u nekom drugom kontekstu izazvale najrazličitije asocijacije, ovdje gube bilo kakvu simboličku vrijednost, postaju tek puki oblici poput kruga ili mnogokuta. Umjetnik se poigrava međusobnim odnosom formi i njihovim odnosom prema okviru slike varirajući pritom (ne)popunjenost samog platna. Rigorozno ravnomjerno nanesenom bojom te preciznom izvedbom slike se doimaju poput industrijski proizvedenih uradaka.

Romina Perić