Mrvice s banskoga stola

I tako se ban od avarskoga vođe horde popeo na najvišu štengu državne vlasti (npr. u Banskoj Hrvatskoj), imao je bansku vojsku, a i jedna mjera za dužinu nazvana je banska (ili hrvatska) milja

Od 1990. nalazim primjere koji potvrđuju moju pretpostavku da je u samostalnoj Hrvatskoj vrlo proširen strah od vlastita, hrvatskoga, jezika. Znaci su to naoko sitni, no sve zapravo ovisi o oku. I o uhu, naravno. Uho neće moći prečuti kojekakva »ispravljanja« brojnih hrvatskih poluinteligenata (brojnijih od inteligenata) pod bojovnim (i neprovjerenim) geslom: »To se sada tako hrvatski kaže«. Jedno od takvih ispravljanja jest i zamjena Banije Banovinom kad treba i ne treba. Primjer iz »Večernjeg lista« (16. listopada 2002.) to vrlo lijepo pokazuje.

Neznanje i strah

Da nekoga opravdano ili neopravdano tjeraju iz stana, naša je ne samo stvarnost nego već i banalnost. Tako jedan Karlovčanin lijepo kaže kako žali što nije ostao u svom stanu na Baniji (kako se sasvim pravilno zove dio Karlovca), a u (redakcijskom) podnaslovu piše stan na Banovini. Zašto? Zbog neznanja i — još više — straha. Ti »rodoljubni« leksički inovatori proglasili su svaku Baniju srpskom riječi, a samo Banovinu hrvatskom. No što je jedno, a što drugo? Područje između rijeka Kupe i Une te Korduna može se zvati i Banija i Banovina, a karlovačko naselje samo Banija, kako se zove i tamošnji taekwando klub. I Banija i Banovina (koja može biti i opća imenica, banovina) potječu od riječi ban.

Ban je mogao biti upravitelj zemlje: Hrvatske, Bosne, Mačve, Vlaške ili Moldavske u Rumunjskoj, zatim grada, npr. slankamenski, zadarski, a mogao je značiti i gospodin, gospodar, naslov koji se nekoć pridavao u Dubrovniku i u Crnoj Gori svakom čovjeku kao danas gospodin (usp. prezime Banac). U Hrvatskoj ban je bio državni poglavar u predfeudalno doba, kraljevski namjesnik u ranom srednjem vijeku (ponosna operna replika Zrinskoga turskom izaslaniku Sokoloviću: »Hrvatu ban je kralj, on mjesto kralja vlada«), poglavar Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s ovlastima potkralja do kraja I. svjetskog rata, starješina banovina u Kraljevini SHS te poglavar Banovine Hrvatske od 1938. do 1941. No koliko god taj dostojanstvenik s nekim vladarskim ovlastima bio čvrsto vezan s hrvatskom povijesti — u bliskoj smo prošlosti gromkom željom i pjesmom Ustani, bane ponovno ubacili u sedlo bana Jelačića, koji je za imenovanje na bansku čast saznao u Glini, gdje je bio vojni zapovjednik — riječ ban ne samo što nije hrvatskoga postanja nego nije ni slavenskoga. (Da ne zaboravim, premda su drugi već poodavno zaboravili: čuvši da je imenovan banom, Jelačić je krenuo iz Gline ususret izaslanstvu koje mu je nosilo tu vijest. Na jednom oštrom zavoju uz cestu prema Zagrebu kod Župića još sam i ja prije 40-ak godina vidjela postolje zaraslo u travurinu koje je narod zvao Banov kamen — valjda je na njemu bilo spomen-obilježje na taj povijesni susret. Sada više nema ničega, no dok još ima ljudi koji to pamte, trebalo bi se to mjesto opet obilježiti.)

Avarski ban

Riječ ban avarskoga je podrijetla. Ovaj oblik već je rezultat stezanja — kao što od pojas stezanjem nastaje pâs. Samoglasnik a nastao je stezanjem od -oja, a nestegnut oblik potvrđen je kod cara Konstantina — bojanos. Stegnut oblik nalazi se u mađarskom, rumunjskom i bugarskom te u staropoljskom jeziku, ali kojiput s drugim značenjem (ili općenito novac ili točno određena novčana vrijednost: u bug. mjedeni novac, a u stpolj. šiling, filir). I u Hrvatskoj banica i banićznače sitni srebrni novac, a od 1941. do 1945. banica je bila stoti dio novčane jedinice kune. Dakako, i banica i banić mogli su biti i na višoj cijeni — banica kao banova žena (kraljica-banica) ili ugledna gospođa, a banić kao banov sin. Banovica pak nije neki novčani sitniš, nego samo dragocjena banova žena. I Banovca/banovca prate razna značenja. Kao Banovac stanovnik je regije Banije (uz Banijac), odnosno Banovine, a s malim slovom i on je značio stari novac (u lat. ispravama moneta banalis, kovani novac banova i hercega u sjevernoj Hrvatskoj, kovan od 1196. u Pakracu, a od 1260. do 1364. u Zagrebu), ali i banova zamjenika te vojnike nekadašnjih graničarskih banskih pukovnija (uz nogometaše negdašnjega glinskoga kluba Banovac). A Banijanke / banijanke? Tko su one? Zvuče kao banijske Indijanke, no to mogu biti (sa B) stanovnice karlovačkoga naselja Banije ili (sa b) sportašice već spomenutoga trofejnoga kluba »Banija«.

Stari posvojni pridjev banj očuvao se tek u pokojem toponimu, npr. u Banjoj Luci (znači banova livada, kao što u slov. Škofja Loka znači biskupova livada), dok je danas posvojni pridjev samo banov (pa je valjda nešto mlađa jaruga već puno prepoznatljivija) — Banova Jaruga. Banska uznositost vidi se u glagolu banovati (obnašati dužnost bana), no viri i iz glagola baniti se — ponositi se, oholiti se. Jer bilo je banova koji su znali i jedno i drugo (»Zapil se je Petar bane / Petar bane vlaški krale / Sas banovi sas kralevi / Sas sestra si sas Marija«). To je onaj isti Dojčin Petar, varadinski ban, rumunjski (vlaški) kralj, poznata ispičutura, opjevana i u narodnoj pjesmi (Vino pije Dojčin Petre, varadinski ban).

Naša Banija / Banovina nastala je dvojako: ili dodavanjem nastavka -ija osnovnoj riječi, što označuje područje pod upravom crkvenog ili svjetovnog upravitelja (biskup — biskupija, župan — županija, ban — banija) ili dodavanjem nastavka -ina posvojnom pridjevu (kraljev — kraljevina, carev — carevina, banov — banovina) u istom značenju: administrativno-teritorijalne jedinice. No jeste li znali da je ta hrvatska regija sestra udaljenije regije u jugoistočnoj Europi koja se prostire u Mađarskoj, Rumunjskoj i Vojvodini, a zove se Banat? A odmah uz hrvatsku granicu s vojvođanske strane nalazi se mjesto Banoštor? Neki etimolozi smatraju da je administrativna čast bana došla u Rumunjsku posredovanjem Mađara, gdje se ban već bio udomaćio i u rasprostranjenom prezimenu Bánffy (koje se, kako to »na ovim prostorima« biva, poput bumeranga zaletjelo i sjeverno od Štrigove — Banfi — i na suvremenu hrvatsku pozornicu u liku Ivane Banfići Snježane Banoviću istom značenju).

I tako se ban od avarskoga vođe horde popeo na najvišu štengu državne vlasti (npr. u Banskoj Hrvatskoj), imao je bansku vojsku, a i jedna mjera za dužinu nazvana je banska (ili hrvatska) milja = 24 000 stopa ili 7586 m. Hrvatska vlada i danas zasjeda u Banskim dvorima, a Banski stol, osnovan 1723, naslijedio je instituciju banskoga sudišta. Bansko se vijeće (1848-50) prometnulo 1854. u Carsko i kraljevsko namjesništvo. Osim tih časnih dvorova i stolova, pridjev banski govori o banskoj prisutnosti i u toponimima Banski Grabovac, Banska Selnica, Banski Kovačevac i mnogim drugima. Kako vidimo, banstvo (vlast i dostojanstvo bana) ima u Hrvatskoj dugu tradiciju. Ugasilo se tek nakon Drugoga svjetskog rata. Pa premda se u ona vremena nije smjelo veličati Hrvata i junaka kakav je bio Jelačić ban, moglo se prisilno-dobrovoljno krampati oko mjesta banskoga imena — na izgradnji pruge Brčko-Banovići. Nakon udarničkih vremena dokinutoj kao nerentabilnoj, a danas s izgledima da ponovno proradi. Jer od Kulina bana (od davnine) povijest se stalno ponavlja, što znaju oni koji nešto znaju. Oni drugi misle da su svaki dan na premijeri.