Dobar dan, gospodine Gaugain

Dobar dan, gospodine Gaugain

Ugleda dim iz dimnjaka. Oči mu se na trenutak zaklope same od sebe — toplo je u toj kući, pernati jastuci, čista posteljina...

Spoticao se o kamenje na nizbrdici; potplati na cipelama bili su mu izlizani, skliski. Umalo nije pao na leđa.

Pseći lavež. Čovjek uspori hod, koža mu se naježi. Posve ga razbudi.

Otrgne granu s drveta, u jednom mahu.

Marie Henry proviri kroz prozor. Ugleda visoku spodobu u ogrtaču, kako se približava kući.

Navuče kaljače. Potrči do ograde.

Čovjek zastane.

Psu se od lajanja zapjenilo oko gubice. Marie ga pokuša obuzdati, otjerati u kućicu. Što li je nanjušio? Zajapurena, pogleda prema čovjeku ispred ograde. Reče:

— Dobar dan, gospodine Gaugain.

Paul joj odzdravi. Nije skidao pogled sa psa, koji se pokušavao otrgnuti s lanca.

Čvrsto stegne granu.

— Ne znam što ga je spopalo — čudila se Marie.

— Neka se nalaje. — Paul uvuče glavu među široka ramena.

Pseto se zagrcne. Njušku stane trljati po prašini. Paul, uz Mariejina leđa, šmugne u kuću.

Čekao je čaj. Ugura u usta dva peciva sa stola. Okrenuta mu leđima, Marie upita:

— Jeste što zaradili?

— Nisam.

Ona postavi šalice na stol. Paul posegne za još jednim pecivom.

— Nešto bih vam ispričala...

— Ispričajte. — On se, žvačući zagleda kroz prozor. Psu je njuška virila iz kućice, ležao je.

— Samo, ispast će da vam opet solim pamet.

— Onda nemojte.

Marie sjedne do njega. Primi ga za ruku.

— Koje vam se više sviđaju? — upita ga. — Parižanke ili Tahićanke?

On se zagleda u stolac pokraj peći, seljački drveni stolac, opleten rogožinom. Obuze ga osjećaj da nisu sami u sobi.

***

Godine 2001. na tržištu umjetnina postignute su cijene:

Van Gogh: Flowers in vase, 1890. — 4,200.000 $

Paul Gaugain: Le toit bleu — Femme au pouldu, 1890. — 4,800.000 $

Željko Špoljar