Vijenac 230

Ples

Balet HNK Split: Chopiniana i Ples kadeta J. Straussa ml.

Uspješni kontrapunkt

Sve je počelo kao fantazija koja je nahranila osjetila, a završilo kao komedija koja je poništila sve napetosti veseljem i smijehom

Balet HNK Split: Chopiniana i Ples kadeta J. Straussa ml.

Uspješni kontrapunkt

Sve je počelo kao fantazija koja je nahranila osjetila, a završilo kao komedija koja je poništila sve napetosti veseljem i smijehom

Balet splitskoga HNK 12. je prosinca izišao s drugom ovosezonskom premijerom i njome potvrdio najavljeni povratak klasici. U jednoj večeri izvedene su dvije plesne jednočinke: Chopiniana na glazbu Frederica Chopina i Ples kadeta na glazbene brojeve Johanna Straussa mlađeg.

Chopiniana, poznata još i kao Les Syphides, već je nakon svoje praizvedbe 1907. u St. Peterburgu postao jedan od najomiljenijih repertoarnih baleta. Fokinova koreografija, nadahnuta pojavom Isidore Duncan, bila je pomak klasike od plesačke virtuoznosti, odnosno akrobatike, prema ekspresiji pokreta. Naime, Fokin ovdje jezikom pokreta gradi krhki svijet snova preplavljen melankolijom. Iscrtavajući jasne geometrijske linije kretanja, pritom se koristeći pokretom kao simbolom, on nastoji ostvariti doživljaj ideala savršenstva kako ljudskog tijela tako i osjećajnosti. Odričući se fabule, dotiče apstrakciju, a to zahtijeva iznimnu spremnost, unutarnju napetost i vanjski mir. I rekla bih proživljenost svakoga pokreta, pogleda, trenutka.

Iraida Lukašova, koreografkinja koja je za splitsku izvedbu prenijela Fokinovu koreografiju, uspjela je od solista i ansambla koji tri godine nije plesao klasiku izvući maksimalan angažman i očito nastojanje da se dokaže publici željnoj špice.

Elegantna i nježna pojavnost Brune Reić Šćepanović u ulozi Muze nenametljivo je scenu bojila sjetom, dok su njezine arabesque jasno govorile o težnjama prema nadzemaljskom. Remus Dimache, blijedi, zamišljeni Mladić, nije uvijek uspijevao prenijeti ekspresiju, odnosno, povezati pokrete u njihovu simboličnu značenju, ali valja istaknuti da je riječ o mladom plesaču izrazite mekoće i elgantna skoka. Sanja Nevečćanin plijenila je šarmom i ljupkošću u solo izvedbi mazurke, dok je Nonna Čičinina imponirala sigurnošću u skokovima. Ansambl je ujednačeno ostvarivao bijela snoviđenja.

Opušteno i s užitkom

Iz svijeta sna, snatrenja i intime u svijet zbilje i događajnosti uveo nas je Ples kadeta, balet s pomalo naivnom, ali brzom i duhovitom pričom o posjetu polaznika vojne akademije ženskom internatu. Božica Lisak, prenoseći koreografiju Davida Lichinea, očigledno je imala više prostora i mogućnosti poneke plesačke nesigurnosti sakriti šarmom, duhovitošću, čak i parodijom, kao primjerice natjecanje učenica u izvođenju fouettesa. I sve je to prolazilo zahvaljujući opuštenosti i užitku plesača, koji je naprosto preplavljivao gledalište u gustim valovima. Nikša De Marchi i Lev Šapašnjikov odigrali su niz komičnih situacija ekvilibrirajući između komičnog i burlesknog održavši ranotežu i mjeru do kraja. Rodika Namolosu i Albina Rahmatuljina, učenice, bile su uvjerljive u stalnu natjecanju i podmetanju, Igor Glushov kao bubnjar s mnogo je htijenja odigrao solo-dionicu kao što su to učinili i Bruna Reić Šćepanović i Igor Rogaljski u pas de deuxu, te Remus Dimache, Daniel Jagar, Korana Bilan, Sanja Nevešćanin i cijeli ansambl Baleta HNK Split pojačan za ovu priliku plesačima iz Zagreba, Rusije i Italije.

Scenografija Mije Adžića i svjetlo Miroslava Mamića u službi su predstave, u prvom baletu ostvarivanja atmosfere, a u drugom označavanja prostora. Kostimi su posuđeni, za Chopinianu autorica Dijana Kosec Bourek osmislila je bijele prozračne, romantične kostime koji ističu ljepotu i čistoću pokreta i slika, dok su kostimi Lea Kulaša u Plesu kadeta odijevali karaktere.

Spoj dva baleta sretna je dramaturška dosjetka koja funkcionira kao kontrapunkt koji je uspješno odjeknuo u Splitu. Sve je počelo kao fantazija koja je nahranila osjetila, a završilo kao komedija koja je poništila sve napetosti veseljem i smijehom.

Valja čestitati splitskom Baletu na koracima koje radi po vodstvom Almire Osmanović, jer ti su koraci i veći i sigurniji nego što se u prvi mah čini, a najvažnije je da je ansambl napokon pronašao put koji mu, kada stane na pozornicu, donosi otvoren i srdačan pljesak.

Sljedeći potez, koji govori o ozbiljnosti namjera nove ravnateljice da Balet HNK postane ansambl koji će moći nositi velike i zahtjevne projekte, jest i otvaranje baletnog studija za muške plesače. Nadamo se da u Splitu živi više od jednog Billyja Eliota.

Nina Šegvić

Vijenac 230

230 - 26. prosinca 2002. | Arhiva

Klikni za povratak