U Grimaldijevom forumu

U Grimaldijevom forumu

Raznolikošću svekolikog programa što je privukao deset tisuća posjetitelja ovogodišnji Plesni forum u Monaku postavio je ples u središte zanimanja kao fenomen kreativne djelatnosti i kao umjetnički medij što u sprezi s novim tehnološkim mogućnostima postaje multimedijalan

Značenje Kneževine Monako u baletnom i plesnom svijetu današnjice obrnuto je proporcionalno veličini njezina teritorija. Dvije tisuće tristo sudionika okupilo se na drugom međunarodnom Plesnom forumu u Monaku — Monaco Dance Forum (MDF) što je održan od 10. do 14. prosinca. Veliko zdanje Grimaldijeva foruma s nekoliko velikih kazališnih dvorana i desetak manjih za konferencije i projekcije vrvjelo je posjetiteljima iz cijeloga svijeta. Netko je došao predstaviti nove tehnologije što povezuju živi ples i pokret s njihovom prezentacijom na videoekranu, netko predstaviti svoje kazalište ili plesnu trupu, netko svoju novu koreografiju, a mladi su došli potražiti sreću na audicijama za prvi angažman. Pokretnim stubama što povezuju nekoliko katova i razina Grimaldijeva foruma ispod i iznad razine Ligurskog mora zujali su posjetitelji i profesionalci različitih profila — plesači, koreografi, producenti, novinari, studenti, multimedijalni i audio-vizualni umjetnici, svi u potrazi za plesom.

MDF održava se pod predsjedanjem princeze Karoline od Hannovera koja je pratila sav program i bila nazočna dijelu dnevnih događanja. Najzanimljiviji su dio foruma umjetnički dio programa s plesnim predstavama i svečana završna večer s dodjelom Svjetske nagrade za ples Nijinsky. Kipić što prikazuje Nijinskog, koji je na prvom forumu prije dvije godine svjetskim konsenzusom prihvaćen kao baletni Oscar, dodijeljen je ovoga puta u pet kategorija za postignuća u 2001. godini. Svečanost je vodila Jeanne Moreau, a scenarij je osmislio Karl Lagerfeld.

U kategoriji za najbolju plesačicu bile su nominirane Nina Ananiashvili, Alina Cojocaru, Aurelie Dupont, Lucia Lacarra, Tamara Rojo i Diana Vishneva. Prijestolonasljednik princ Albert predao je kipić Luciji Lacarra, primabalerini Bavarskog državnog baleta u Münchenu i donedavnoj zvijezdi San Francisco Balleta. Žiri je nagradio izvanrednost te gracilnošću obdarene balerine precizne tehnike, prave zvijezde u tradicionalnom i suvremenom repertoaru.

U kategoriji za najboljeg plesača Vladimir Malakhov pobijedio je Carlosa Acostu, Julija Boccu, Nicolasa Le Richea i Dominiquea Mercyja. Dobitnica počasne nagrade za svekoliko umjetničko ostvarenje na prvom MDF Cyd Charisse uručila je Nijinski istovremenoj zvijezdi American Ballet Theatra, Baleta Berlinske državne opere i Baleta Bečke državne opere, kao vodećem plesaču klasičnog i neoklasičnog repertoara. Vladimir Malakhov je pouzdan partner, vrhunski elegantan, mekih, nježnih pokreta, poetski plesač i istaknuti danseur noble.

U kategoriji za najboljeg mladog koreografa u usponu bili su nominirani Sidi Larbi Cherkaoui, Jacopo Godani, Emio Greco, Akram Khan i Christopher Wheeldon. Žiri je odabrao Belgijanca Sidija Larbija Cherkaouija za ostvarenja kojima se istaknuo u protekle dvije godine.

Oduševljenje projekcijom

Kao najbolje predstave bile su nominirane La Belle u izvedbi Baleta Monte Carla, Kammer/Kammer u izvedbi Baleta iz Frankfurta, Past Forward u izvedbi White Oak Dance Project, Rain u izvedbi Rosas Company i The Show must go on u izvedbi Compagny Jerome Bel. Pobijedila je La Belle koreografa, direktora Baleta Monte Carla i jednoga od utemeljitelja MDF Jeana-Christophea Maillota. Maillot se nadahnuo poznatom bajkom o Trnoružici i Čajkovskijevom glazbom, te načinio djelo dojmljive originalnosti i kreativnosti u kojemu ljubav i mržnja pokreću dramsku akciju. Projekcija snimke ovog baleta u okviru 9. međunarodnog natjecateljskog festivala plesnog filma i videa izazvala je spontano oduševljenje gledatelja.

Peta kategorija za nagradu Nijinsky nije imala više nominacija, nego je najboljim koreografom u 2001. proglašen William Forsythe kao stvaratelj mnogih originalnih komada u kojima je razvio jedinstven pogled na tradicionalni balet i istražio nov vokabular pokreta u svom specifičnom, naglašeno osobnom stilu. Kipić je primio iz ruku princeze Karoline.

Počasna nagrada Nijinsky pripala je Marciji Haydée za svekoliko umjetničko ostvarenje. Ta balerina iznimne nadarenosti bila je muza Johna Cranka, za koju je stvarao svoje balete Romeo i Julija, Onjegin i Ukroćena goropadnica. Bila je primabalerina i direktorica Stuttgartskog baleta, gostovala širom svijeta. Od 1987. bavi se koreografijom, a pleše još i danas. Posljednja joj je uloga ove godine bila u koreografiji Ismaela Iva o Mariji Callas. Nijinski joj je predao prethodni laureat Maurice Bejart, a na pozornici se našao i njezin dugogodišnji partner Richard Cragun. Zahvaljujući, rekla je da ne zna zašto su koreografi uvijek nju odabirali, ali da je bilo tako, te istaknula trojicu najzaslužnijih za svoju karijeru — Cranka, Neumeiera i Bejarta.

Program MDF u cjelini nije bio na razini koja se očekivala. Iznimka i vrhunac manifestacije dogodili su se prve večeri. Nederlands Dans Theater iz Haaga nastupio je kao nagrađeni najbolji ansambl na prvom MDF. Predstavio je tri koreografije iz svog repertoara. Prva je bila Bella Figura Jiűija Kyliana, antologijsko koreografovo djelo nastalo 1985, u kojem su koncentrirane sve odlike njegova stila. Plesne figure između sna i jave, između emocionalnog i racionalnog, ostvarene su kao niz pas de deuxa i pas de troisa što slijedi izbor glazbe iz opusa Vivaldija, Torellija, Marcella i Pergolesija, u poniranju u dubine samoga sebe. Kylian kao koreograf i njegovi plesači Nederlands Dans Theatra ostvarili su savršenu sinkroniziranost pokreta između pojedinaca i kao cjelina, u motoričnom protoku glazbe. Osim toga, Kylianov je ples pravo kazalište, estetski pročišćeno do krajnjih granica.

Ništa nije sigurno

Nederlands Dans Theater predstavio je debitanticu Reginu Van Berkel i njezinu koreografiju Kada ćemo se susresti, praizvedenu u Haagu dva tjedna prije MDF. Bivša članica trupe tretira šesnaestoro svojih kolega u dvije do tri grupe i pomalo ih uvlači u igru. No, dolazak plesača na pozornicu kroz gledalište, preko sjedala i gledatelja još za vrijeme stanke, odavno je viđeno i prevladano, a komadu bi išlo u prilog da je upola kraći.

Treća koreografija Sigurno kao kuća dvojice također bivših članova Dans Theatra, Paula Lightfoota i Sola Leona, imala je zanimljivu i važnu ulogu rotirajućeg scenografskog elementa u smjeru kazaljke na satu, zida oko kojega se sve zbiva uz Bachovu glazbu. Koreografija je postavljena kao ciklički proces, melankoličan odraz ljudske sudbine koja svjedoči da nikada ništa nije sigurno.

Između dva vrhunca MDF, Nederlands Dans Theatra i Nijinskog, nizali su se nastupi manjih kompanija ili čak pojedinaca koji bi na takvoj manifestaciji trebali biti popratni dio programa. Nacionalni koreografski centar iz Caena prikazao je predstavu Les guerriers de la brume Karine Saporta, najzanimljiviju monegaškim školarcima koje se, kao u nas, privodi na predstave. Taj se uradak izdvajao po novom tehnološkom dostignuću u scenografiji, virtualnim projekcijama neograničenih mogućnosti, idealnim, primjerice, za Wagnerove opere.

Predstava Rome & Jeweles Kompanije Rennie Harris Puremovement iz New Yorka, parafraza je Romea i Julije, odnosno Priče sa zapadne strane, hip-hop opera o urbanom plesnom ratu između hip-hopera i breakdancera. Plesno kazalište Bangarra iz Australije izvelo je koreografiju Corroboree Stephena Pagea kao stiliziran prikaz tradicionalnih običaja domorodaca. Družina Akrama Khana iz Velike Britanije izvela je njegov Kaash, komad čiji ples i pokret supstanciju crpe iz ritma. Amerikanac Bill T. Jones drznuo se u svom The Breathing Show sam samcat gnjaviti publiku sat i pol vremena. Doduše, on je probio granice glazbe za ples, plešući na Schubertove popijevke i još neke pjesme zabavne glazbe, a kada bi mu ponestalo daha, na pozornici je ostao gudački kvartet s Beethovenom i Mozartom!

Sudjelovanje tih off-izvođača, koji pretežno koriste suvremene trendove zvuka, trebalo je biti poduprto barem još jednim ili dvama velikim ansamblima, pa to ostaje organizatorima na dušu za budućnost.

Oživljavanje stepa

MDF nastojao je ove godine skrenuti pozornost na step i oživiti tu vještinu. S posebnom predstavom nastupio je Amerikanac Herbin Tamango, a tijekom svečanosti Nijinskog provlačile su se step točke u izvedbi novog Freda Astairea Saviona Glovera i njegove skupine.

Najveću pozornost u neživom programu izazvala je već spomenuta projekcija baleta La Belle, pa je opravdano pitanje zašto Balet Monte Carla nije tu predstavu izveo uživo. Dokumentarni film Maja Pliseckaja Assoluta približio je život i umjetnost velike ruske umjetnice. Pokazao je njezine fantastične sugestivne ruke kojima je nebrojeno puta dočarala život i smrt baletnih labuda (plesala je Labuđe jezero osamsto puta tijekom trideset godina!).

Posveta nezaboravnom filmu Crvene cipelice Michaela Powella iz 1948. upotpunjena je istoimenom predstavom Kazališta Kneehigh iz Engleske, komično-gorkom varijacijom Andersenove bajke o njezinoj mračnoj strani u izvedbi izvrsnih glumaca Gilesa Kinga, Mikea Sheperda, Johna Colina Surmana, Luisa Santiaga i Bec Applebee, u režiji Emme Rice.

Raznolikošću svekolikog programa što je privukao deset tisuća posjetitelja ovogodišnji Plesni forum u Monaku postavio je ples u središte zanimanja kao fenomen kreativne djelatnosti i kao umjetnički medij što u sprezi s novim tehnološkim mogućnostima postaje multimedijalan. Ples tako ostaje i dalje jednim od najvažnijih segmenata monegaške kulturne politike.

Davor Schopf