Transformacija prirode u kulturu

Transformacija prirode u kulturu

Na poziv navedenog voditelja male zagrebačke galerije orijentirane prema suvremenoj umjetničkoj praksi, Fritzie Brown pristaje predstaviti se u Hrvatskoj kao umjetnica. Kako ona u svojim konceptualnim djelima najčešće prenosi situacije iz svoga života, takav će biti slučaj i s njezinim najnovijim realizacijama. Long Pond i Springs Eternal predstavljaju ujedno i Browninu konfrontaciju između prirode u pravom smislu riječi i ljudske prirode, između običnog i senzibilnog, jednostavnog i dubokoumnog, jezika prirode i jezika umjetnosti

Njujorčanka Fritzie Brown poznata je hrvatskoj publici ponajprije kao direktorica programa ArtsLink, putem kojega su mnogi naši umjetnici i kulturni djelatnici dobili stipendije namijenjene boravku i radu u Sjedinjenim Državama. Malo je njih znalo, međutim, da se Brownova bavi i umjetničkim radom. Stoga, njezina izložba pod naslovom Recitativo, trenutno postavljena u zagrebačkoj Galeriji »Miroslav Kraljević« bila je za mnoge pravo iznenađenje.

Iz šturih biografskih podataka u katalogu izložbe — u kojima uopće nije navedena godina i mjesto rođenja američke autorice — doznajemo da je Fritzi Brown specijalizirala umjetnost u metalu na Državnom sveučilištu u San Franciscu. Dosad je izlagala samo u SAD i u Njemačkoj, a od 1999. predsjedava programskim odborom CEC International Partners u New Yorku, koji je organizator programa ArtsLink. U tom je svojstvu odigrala važnu ulogu u promidžbi suvremenih istočnoeuropskih umjetnika u Sjedinjenim Državama. Njezini se umjetnički radovi nalaze u privatnim kolekcijama te u zbirci Muzeja moderne umjetnosti u San Franciscu.

Instalacije za Zagreb!

Na izložbi Recitativo predstavljene su dvije instalacije, naslovljene Springs Eternal te Long Pond, koje je umjetnica u suradnji s voditeljom galerije Brankom Franceschijem osmislila posebno za prostor Kraljevića. Kako je, kad je riječ o konceptualnoj umjetnosti, vrlo često važan sam proces nastanka rada, a ne samo konačni rezultat, valja napomenuti da su izložbi prethodile temeljite pripreme i suradnja između više ljudi. Isto tako, procesom nastanka djela tekla je i posebna priča povezana s osobnim iskustvima umjetnice. Na poziv navedenog voditelja male zagrebačke galerije orijentirane prema suvremenoj umjetničkoj praksi, Fritzie Brown pristaje predstaviti se u Hrvatskoj kao umjetnica. Kako ona u svojim konceptualnim djelima najčešće prenosi situacije iz svoga života, takav će biti slučaj i s njezinim najnovijim realizacijama. Instalacija Long Pond, što bi u hrvatskom prijevodu značilo Velika Mlaka zvučni je rad koji predstavlja translaciju pigmenta kore breze u zvučni zapis. Velika Mlaka sačinjena je od jednog videorada koji demonstrira funkcioniranje zvučne trake za pokretanje mehaničkog klavira, zatim na zidu pričvršćene te iste papirnate role sa zapisom te nekoliko trupaca breze koji su poslagani po podu galerije.

Polazište za taj rad Brownova je pronašla u prirodi. Naime, Long Pond je lokalitet sjeverno od New Yorka gdje se nalazi, među ostalim, i šuma breza. Šećući šumom Brownova uočava zanimljive uzorke na kori breza koji, smatra umjetnica, sadržavaju niz konotacija. No, brezina kora postaje za autoricu tek sredstvo pomoću kojega namjerava osmisliti svoje buduće djelo.

Znakovi i zvukovi iz prirode

Realizacija rada počinje fotokopiranjem kore stabla da bi zatim uslijedilo precrtavanje uzorka olovkom na papir dug tridesetak metara. Svoj crtež umjetnica namjerava pretvoriti u zvučni zapis, stoga putem interneta traži osobu koja zna i može ostvariti njezinu ideju. Ubrzo stupa u vezu s njemačkim eksperimentalnim kompozitorom Wolfgangom Heisigom, koji nakon nekoliko mjeseci dopisivanja s umjetnicom znakove s brezine kore uspijeva transponirati u glazbeni zapis. Heisigov zapis, u konačnici, izveden je na traci koja omogućuje funkcioniranje pianole — mehaničkog klavira.

Kako u Zagrebu za potrebe izložbe nije pronađen mehanički klavir koji bi tijekom trajanja izložbe svirao brezinu melodiju Fritzi Brown, umjetnica je odlučila snimiti proces nastanka glazbe proizašle iz brezinih znakova. Tako publika na izložbi ima priliku pogledati video koji traje dvanaest minuta te slikom i zvukom prikazuje Long Pond odsviran na mehaničkom klaviru. Sama zvučna traka, kako smo već napomenuli, također je izložena pa u jednu ruku djeluje kao svojevrstan dokument ranije snimljene izvedbe.

Iako Brownova nije izmislila ništa novo kad je riječ o prijenosu vizualne teme u zvučni zapis, zanimljivo je, ponekad, vidjeti pristup današnjih umjetnika vječnoj temi prirode. Kako je naglasila američka povjesničarka umjetnosti Katherine Carl u predgovoru kataloga izložbe, Fritzie Brown u ovoj instalaciji stavlja naglasak na umjetnika koji postaje stroj za transformaciju prirode u kulturu. Umjetnica u ovom slučaju ne preslikava slijepo situaciju iz prirode, čak ne izvodi ni neku posebnu intervenciju u prirodnom okolišu. Ona se jednostavno raduje procesu nastajanja nove teme koja derivira iz prirode, kao i samom umjetničkom istraživanju, poseže za najrazličitijim tehnikama koristeći pritom mnoge mogućnosti koje danas umjetnici imaju na raspolaganju.

Stara tema, stara ideja?

Što se, pak, tiče drugog rada na izložbi, instalacije Springs Eternal (u slobodnom prijevodu Nada posljednja umire), tu autorica pokazuje već često viđen, da ne kažemo već i zastario, način umjetničkoga promišljanja. Brownova, naime, naoko običnim predmetima, namijenjenim svakodnevnoj uporabi, pokušava pridati određenu simboliku, polazeći pritom od vlastitog životnog iskustva. Instalaciju sačinjavaju sudoper s hrpom tanjura te zvuk kapanja vode iz slivnika kroz metalni otvor. To je, prema umjetničinoj ideji, simulacija intimnoga kućanskog prostora viđena iz ženske perspektive, koja pridonosi razumijevanju simbolike njezinih triju propalih brakova.

Tri tanjura prošarana pukotinama i obješena na kavom zamrljanu zidu u pozadini predstavljaju, tako, Brownina tri bivša muža. U ovom radu, dakle, umjetnica komentira brak poigravajući se izrekom Nada posljednja umire. Nakon braka, prema umjetničinu mišljenju, ostaje samo nada, pokoji tanjur razbijen u bračnim svađama i možda neki sudoper pun posuđa koji čeka svoju domaćicu.

Iako između dvije umjetničine instalacije nema naoko nikakve povezanosti, za oba je rada karakteristična zvučna komponenta — dosadno te gotovo iritantno kapanje vode iz sudopera te isto tako iritantan i nervozan zvuk brezine melodije odsvirane na mehaničkom klaviru. Long Pond i Springs Eternal predstavljaju ujedno i Browninu konfrontaciju između prirode u pravom smislu riječi i ljudske prirode, između običnog i senzibilnog, jednostavnog i dubokoumnog, jezika prirode i jezika umjetnosti.

Romina Perić