Televizična rekonstrukcijska saga

Televizična rekonstrukcijska saga

Pobuna, Uprising, red. Jon Avnet

Startno zamišljena kao mini-serija u dva dijela (u kojoj je formi i nagrađivana — Emmmy...), a pretvorena u trosatni, predug film (osobito zbog relativne jednoličnosti), Pobuna postaje uistinu zamorna i teška za praćenje te joj stoga i bolje pristaje televizijska rascijepljena forma. Pridoda li se tome redateljeva otvorena sklonost ka pravolinijskome demonstriranju tijeka radnje bez previše unošenja obojenijeg, osobnog stila — odnosno svojevrsna distancijska bezbojnost u uredno posloženu izlaganju, to samo potvrđuje njezinu televizičnost.

U središtu zbivanja je priča o grupi Židova u varšavskome getu ustanovljenom 1939. od strane nacista a nakon Poljske predaje Njemačkoj. U tom ograđenom dijelu grada živjelo je oko 400 tisuća duša, a svaki prelazak »preko žice« najstrože se kažnjavao. Avnet ovdje priča priču o sporom ali sigurnom formiranju pokreta otpora čija (isprva tiha) pobuna kulminira 18. siječnja 1943, te se više od pet mjeseci hrabro odupire okupatorima (iako ih finalno preživljava svega nekolicina).

Ozloglašeni Hippler

Tako ova pseudo-dokumentarna drama obuhvaća zbivanja od predratne Varšave do rasapa undergroundovskog židovskog pokreta, kao potporu imajući vrlo dobar glumački ansambl — na čelu s mladom Leelee Sobieski, a kojeg drže i Hank Azaria (Anielewitz), Donald Sutherland (Adam Černjakov), David Schwimmer (Zuckerman), Jon Voight, Sadie Frost, Carey Elwes (lik strastvenog anti-semitističkog filmaša Fritza Hipplera, autora najozloglašenijeg filma mržnje u povijesti The Eternal Jew, zastupnika uvjerenja da propaganda neprijatelja mora prikazivati kao demona a vlastitu stvar poput obećana raja; a zapravo i nositelja jedne od najsnažnijih — mračno-satirično-tugaljivo-subverzivne scene apsurdno-grotesknog režiranja glavnog čovjeka Židovskoga vijeća Černjakova u namještenoj — represivnoj snimci za još jednu propagandističku skicu).

Detaljizirana rekonstrukcija perioda, svjestan stilistički odabir zagasitih i sivkastih boja kao konstante dominante i podcrtavača zbivanjima, te bez pretjerana dramatiziranja, Avnet (inače autor cijenjenih Pohanih zelenih rajčica, Crvenog ugla, Nešto sasvim osobno) kreira film koji možda ima mana, no čija univerzalna priča o snazi, časti i hrabrosti, odnosno o tome kako ostati moralan u nemoralnu svijetu (kao uostalom i mnogi drugi sa istom temom) predstavlja ne posve bezvrijedno filmsko iskustvo (svakako s korištenjem podužih pauza na video-rekorderu).

Katarina Marić