Strop u zid, i obratno

Strop u zid, i obratno

Suvremena nizozemska arhitektonska scena jedna je od najdinamičnijih u svijetu, a njezini protagonisti koji »žare i pale« na arhitektonskim natječajima uzduž i poprijeko globusa, uživaju u domovini izuzetan status. Obzirom na veliku napučenost i realnu opasnost od totalne urbanizacije, gospodarenje prostorom je za Nizozemsku od strateškog značaja, u čemu arhitekti imaju presudnu ulogu.

Ujedno je umjetnost građenja važna sastavnica nacionalnog kulturnog identiteta i to ne samo povijesni spomenici već i suvremena ostvarenja, a stožerna uloga u njezinoj valorizaciji i promociji pripada Nizozemskom arhitektonskom institutu (NAi) u Rotterdamu. U cilju afirmacije novih i inovativnih impulsa u nizozemskoj arhitekturi NAi je za sljedeću godinu planirao seriju izložbi pod zajedničkim nazivom »Generacija 1. 0« kojom će prezentirati radove nasljednika generacija »šezdesetosmaša ». Prva generacije arhitekata digitalne ere, odrasla uz računala, na početku novog milenija ulazi u zrelu fazu, pa iako još relativno mladi, već potpisuju značajne realizacije.

Gladna kutija

Izložba naslovljena »Gladna kutija. Beskonačni interijeri MVRDV-a«, kojom je započeo ciklus mlade nizozemske arhitekture, donosi izbor devet recentnih projekata rotterdamske grupe MVRDV, specijalizirane za arhitekturu, urbanizam i oblikovanje krajobraza. Grupa je dobila ime po početnim slovima svojih osnivača Winy Massa (1959), Jacoba van Rijs (1964) i Natalie de Vries (1965), koji su 1991. pokrenuli jedan od najutjecajnijih mlađih arhitektonskih ureda, poznat po provokativnim i originalnim idejama na temu gustoće i praznog prostora u napučenim regijama, kao i po uporabi pojmova kompaktnosti i umjetne prirode.

Na izložbi su prezentirani radovi nastali u protekloj petoljetki, od dobro znanih remek-djela, Vile VPRO u Hilversumu i nizozemskog paviljona za EXPO u Hannoveru, koji im donesoše svjetsku slavu, do recentnih kapitalaca, Silodam stambenog bloka u Amsterdamu i projekta Brabant knjižnice u Eindhovenu. Iako tipološki divergentni, prezentirani radovi zasnovani su na dvije zajedničke karakteristike, konceptu građevine kao gladne kutije i beskonačnosti interijera, te dobro ilustriraju kreativnu filozofiju grupe čije je polazište i cilj kojemu streme raznolikost. Njihova arhitektura nije toliko produkt estetskog oblikovanja koliko analitičkog istraživanja projektnog zadatka, a u proces su od početka uključeni korisnici i najrazličitiji specijalistički konzultanti. Krajnji rezultat prevođenja analitičkih dijagrama i podataka u realni prostor su naizgled jednostavne kutijaste građevine u koje su ukomponirani složeni sustavi vidljivih i nevidljivih čimbenika poput građevinskih propisa, tehničkih zahtjeva, lokalnih pravila te želja klijenata i korisnika.

Geološka modulacija

Njihov znameniti projekt sjedišta medijske kuće Vila VPRO (1997), nastao pod snažnim utjecajem Koolhassovog prijedloga za Jussieu knjižnicu (na kojem su surađivali Maas i van Rijs dok su radili za Koolhaasa i OMA), karakterizira prostorni kontinuum, naglašen presavijenim betonskim plohama što strop prevode u zid i obratno. Ova geološka modulacija interijera, kao eho neposrednog konteksta, naznaka je njihove fascinacije prirodnim fenomenom što će dobiti svoju neobičnu materijalizaciju u »vertikalnom uslojenom krajoliku« paviljona za Expo u Hannoveru (2000), gdje su nekoliko tipičnih nizozemskih krajobraza elevirali i superponirali jedan iznad drugog, poput višeslojnog sandwicha, visine 40 metara. Koncept vertikalnog grada kao rješenja za prijeteću totalnu urbanizaciju razrađivali su u niz radikalnih urboarhitektonskih eksperimenata poput Universal City, Metacity/Datatown, KM3/The 3D City, uz primjenu trodimenzionalnog planiranja.

Pragmatični pristup evidentan je u ostvarenju Silodam stambenog bloka (2002), kompleksne mješavine stambenih jedinica (157 apartmana, dijelom u vlasništvu, a dijelom za rentanje), komercijalnih sadržaja i komunalnih prostora. Blok impozantnih dimenzija, eleviran na pilotima temeljenim u plitkom moru neposredno uz obalu, čime podsjeća na trajno usidreni liner; moguće je iščitati kao kompromis između divergentnih želja različitih investitora i korisnika što se odražava u fragmentarno strukturiranim i koloriranim pročeljima. I drugi projekti grupe predstavljaju kompleksne kombinacije programskih elemenata koji u konačnici rezultiraju beskonačnim interijerom kao u primjeru projekta za Brabant knjižnicu, toranj visok 230 metara unutar kojeg se nalazi 17-kilometarska spirala abecedno poredanih polica za knjige. Kako bi učinili da taj golemi zid od knjiga »cirkulira« oko zajedničkog prostora, arhitekti su zamislili javni hol, a radne ćelije u kojima korisnici mogu istraživati knjige, kreću se horizontalno i vertikalno duž interijera i eksterijera zdanja. U skladu sa porastom kolekcije u budućnosti će rasti u visinu i taj svojevrsni silos za knjige.

Obiteljske kuće

Istovremeno sa izložbom »gladnih kutija« što će potrajati do početka siječnja, u NAi je prezentiran još jedan recentni projekt MVRDV-a, Hageeneiland stambeni kompleks obiteljskih kuća, u sklopu izložbe pet finalista na natječaju za najbolju nizozemsku realizaciju mladih arhitekata (do 40 godina), nagradu što ju NAi dodjeljuje prvi put ove godine. Izložba »Svježe činjenice« osvojila je Zlatnog lava za najbolji nacionalni paviljon na nedavnom Venecijanskom bijenalu arhitekture, a ovih je dana objavljeno da je prestižna nagrada Nizozemskog instituta za mlade arhitekte pripala grupi MVRDV. Ocjenjivači su njihovo ostvarenje kompleksa obiteljskih kuća, identičnih arhetipskih jedinica koje variraju jedino u kolorističkoj obradi i materijalu vanjske obloge (drvo, cink, aluminij, keramičke pločice), ocijenili kao sintezu nizozemske graditeljske tradicije, apostrofirajući osobito urbanističko rješenje — »elegantnu reakciju protiv uniformnosti, postignutu primjenom principa nepravilnosti i varijacije«.

Vinko Penezić