Vijenac 230

Jezik

POEZIJA

POEZIJA

Prijatelja s kojim sam dijelio život mjesecima već ne služi zdravlje.

Nazivam gluhu rimsku kliniku. Telefon mu je uz uzglavlje. Kako mu mogu pomoći?

Tko uopće kome pomaže?

Da mu budem bliže, preslušavam i pregledavam sve što je napisao.

Čitam knjigu »Koliko mi date ako se ubijem«.

Prevodim s ploče »Južna mora« (koju mu je prekrasno opremio Hugo Pratt; slični se nalaze) dio njegove oveće pjesme BARBARI, kao skromnu prijateljsku podršku.

Barbari

Stižu iz nekog drugog svijeta

ne znaš otkuda i ne znaš kada

okupljaju se nenadano na horizontu

glasnik se dere

da su već pred vratima

BARBARI


Pretvaraju u komade stadione

i urlaju s tvojeg radija

pljačkajući znamenitosti

i pišaju po spomenicima

ubijaju se u nužnicima

kradu nam krumpirčiće

BARBARI


Napreduju, razapinju šatore

ničeg se ne plaše

mnogo ih je i svi su

i mršavi i ružni

i govore grubim jezikom

onih koji znaju ubiti smrt

BARBARI


Zatim usnu kao djeca

zagrljeni u sjeni katedrala

sinovi zmaja

beskrajnih krila BARBARI

spjevao Sergio Endrigo

prepjevao Arsen Dedić

Skicu za Sergiov portrait nacrtao sam u Sanremu 1982.

Vijenac 230

230 - 26. prosinca 2002. | Arhiva

Klikni za povratak