Prijatelja s kojim sam dijelio život mjesecima već ne služi zdravlje.
Nazivam gluhu rimsku kliniku. Telefon mu je uz uzglavlje. Kako mu mogu pomoći?
Tko uopće kome pomaže?
Da mu budem bliže, preslušavam i pregledavam sve što je napisao.
Čitam knjigu »Koliko mi date ako se ubijem«.
Prevodim s ploče »Južna mora« (koju mu je prekrasno opremio Hugo Pratt; slični se nalaze) dio njegove oveće pjesme BARBARI, kao skromnu prijateljsku podršku.
Barbari
Stižu iz nekog drugog svijeta
ne znaš otkuda i ne znaš kada
okupljaju se nenadano na horizontu
glasnik se dere
da su već pred vratima
BARBARI
Pretvaraju u komade stadione
i urlaju s tvojeg radija
pljačkajući znamenitosti
i pišaju po spomenicima
ubijaju se u nužnicima
kradu nam krumpirčiće
BARBARI
Napreduju, razapinju šatore
ničeg se ne plaše
mnogo ih je i svi su
i mršavi i ružni
i govore grubim jezikom
onih koji znaju ubiti smrt
BARBARI
Zatim usnu kao djeca
zagrljeni u sjeni katedrala
sinovi zmaja
beskrajnih krila BARBARI
spjevao Sergio Endrigo
prepjevao Arsen Dedić
Skicu za Sergiov portrait nacrtao sam u Sanremu 1982.
Klikni za povratak