Osuvremenjena tema

Osuvremenjena tema

Umri drugi dan (Die Another Day), David Arnold

U filmovima o Jamesu Bondu uvijek su fascinirale uvodne špice: zamišljene poput vizualnih fantazija kojima dominiraju ljudska (najčešće, ali ne isključivo, ženska) tijela, uvijek su iznova poticale maštu. No ovaj je put uvodna špica filma Umri drugi dan nadmašila sve koje su do sada snimljene, i to ne samo vizualno, nego i zvukovno. Naime, osim vizualne fantazije, Bondova najavnica uvijek se temeljila na popularnoj pjesmi čiji glazbeni materijal najčešće nije bio vezan uz ostalu glazbu. Tekst pjesme je, naravno, na neki način bio odraz filmskog naslova, ali promovirajući Bondovu sklonost ženama i skupim tehničkim inovacijama pjesma je uvijek morala nositi biljeg suvremenog popularnog hita, a i trebala ju je otpjevati zanosna popularna pjevačica. Izbor Madonne nije bio samo sasvim logičan, nego je bio toliko prirodan da se postavlja pitanje kako to da se filmski producenti već prije nisu sjetili upravo nje.

U uvodnoj sceni skladatelj David Arnold, koji već neko vrijeme sklada za Bondove filmove (uz puni blagoslov oca Bondove glazbe Johna Barryja), uspostavio je glazbeni ugođaj: prepoznatljiv neoklasičan pristup filmskoj glazbi, obnova Bondove teme (koja je neko vrijeme izbivala iz serijala), kao i nastojanje da u glazbenom postupanju zadrži njezin identifikacijski karakter, ali da joj istodobno podari i dašak suvremenosti. U tako uspostavljenu glazbenom jeziku Madonna je morala biti vrlo oprezna: njezin je jezik drukčiji: suvremeniji u smislu više elektronskog, a manje orkestralnog pristupa, pjevniji u smislu postojanja vokala, a opet manje pjevan zbog gotovo recitativnog pristupa pjevačkoj dionici, koji podsjeća na robotiku suvremenog doba. No, hladnoća Madonnina pjevanoga govora poklopila se s prekrasnom vizualnom hladnoćom-toplinom (halucinacije zarobljena Jamesa Bonda), pa je pjevačica tako u potpunosti opravdala svoj glazbeni jezik proširivši s jedne strane naginjanje suvremenosti Arnoldove partiture te zadržavši, s druge strane, tradiciju žanra koji je oduvijek težio na svome početku postaviti glazbeni hit.

Osuvremenjena tema

Popratna glazba Davida Arnolda nemalo je pomogla uklapanju Madonnine naslovne pjesme u glazbeni jezik filma. Arnold je nastojao tako osuvremeniti Bondovu temu da je ona uvijek ostajala na razini elegantne profinjenosti. Da je slučajno pretjerao, kao što se desilo s temom Lalo Schiffrina u filmu Nemoguća misija 2« (skladatelj Nemoguće misije 2 bio je Hans Zimmer), konačni rezultat bio bi neoprostiv: Bondova bi tema bila unakažena. No, David Arnold točno je znao dozirati elemente popularne glazbe i suvremenosti s elementima neoklasične filmske glazbe i tradicije.

Za Umri drugi dan ne možemo reći da je prenatrpan glazbom (premda ima razloga biti). Glazba se nikada ne bori za prvenstvo sa zvučnim efektima, nego nastupa u trenucima kulminacija akcijskih scena, ne smeta dijalogu, nego ga samo povremeno i diskretno komentira, ali, Bondova je tema uvijek tu i uvijek prisutna. Majstorstvo iznenađuje, jer premda je riječ o skladatelju kojemu je ovo treća partitura za film o Jamesu Bondu, Arnold nema prebogatu i preimpresivnu filmografiju.

Irena Paulus