Knjige na km

Knjige na km

Riječ živjeli poprima za pulski Sajam knjiga metafizičko značenje, i valja kazati da će iduće godine Sa(n)jam knjige u Puli prema najavama biti još luđi i sasvim, sasvim drukčiji

četrdeset tona knjiga, deset tisuća naslova, otprilike 150 književnika, urednika i prevoditelja, oko 270 inozemnih i domaćih nakladnika, četrdesetak studenata koji paze na ljude i knjige, više od osamdeset programa u samo deset dana — to je bila kralježnica oko koje se oblikovao ovogodišnji pulski 8. Sa(n)jam knjige. Desetodnevni pulski 8. Sa(n)jam knjige uglavnom se odvijao u salonima Doma branitelja, ali atmosfera Sajma već je prvi dan zahvatila cijeli grad, tako da su se sajamski programi i ljudi u povišenome, pozitivnom raspoloženju, našli i u veoma popularnoj pulskoj Galeriji Cvajner, u Istarskome narodnom kazalištu, na Filozofskome fakultetu, u Multimedijalnome centru Luka, u oštariji Ćuk u Savičenti, u rovinjskome Zavodu za istraživanje mora... 8. Sa(n)jam knjige bio je zamišljen kao veliki vrtuljak koji po cijele dane (i noći) vrti programe, a publika može ući doslovce bilo kada, zabaviti se koliko želi i otići kad želi. Iza takva ležernog dojma, koji su ostavljali neobavezni susreti s autorima, spokojne šetnje i razgovori s knjigama, brojne čaše malvazije, svako predstavljanje knjiga, vitamini i tablete protiv glavobolje, zubobolje, umora i gripe što su strateški bili raspoređeni na stolu u press centru, iza svakog pa i najmanjeg detalja koji je gradio vrtuljak Sajma stajala je čelična disciplina organizatora, pulske knjižare Castropola i direktorice Magdalene Vodopije. Zbog nemogućnosti da se barem nabroje svi programi, likovni, glazbeni, književni, časopisni, internetski, neslužbeni glavni, domaći i strani, unaprijed se ispričavam, jer za takvo što malen bi bio prostor predviđen za ovaj tekst. Ono što je izdvojeno nije odabrano prema vrijednosti knjige, izdavača ili samoga predstavljanja, jer su dnevni tisak, radio i televizija sustavno i iscrpno izvještavali o svemu, nego je kriterij u izboru — sama atmosfera koja je pikantnom zanimljivošću obojila pojedine događaje. Sajamskih štikleca bilo je, hvala Bogu, za izvoz, kao uostalom na svakoj pravoj zabavi koja potpuno prirodno spaja umjetnost i trgovinu.

Skromne zvijezde

Možda je posrijedi obično sitničarenje, ali ipak valja reći da je jedina sistemska greška Sajma bila lingvistička. Svaka se knjiga »promovirala« (kao da je čovjek), a trebala se — predstaviti (kao knjiga). Prave domaće i inozemne literarne zvijezde koje su gostovale na Sajmu ponašale su se skromno, tako da se pred pulskom publikom izredao niz sjajnih sramežljivih umjetnika riječi. Dakako, nema govora o tomu da bi im nedostajalo samopouzdanja, nego su oni kadri vlastitu knjigu predstaviti autoironično, a bez obzira što ih mnogi uzdižu, oni su sebe demistificirali. Tako je, primjerice, Jiűí Menzel na predstavljanju svoje knjige Pa ne znam... razuvjeravao publiku uvjerenu u apsolutnu vrijednost njegova opusa, veliki češki prevoditelj, pan Dušan KarpatskË priznao je da je prijevod Brešanove drame Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja potpisao ženinim djevojačkim prezimenom, da riječ mrduša na češkome jeziku znači ono prosto što počinje s j....., pa je iz tog razloga mijenjao naziv sela. Ludvík Vaculík grozio se ideje da priča o svojoj knjizi te je rekao da on mrzi svoj roman Kako se prave muška djeca, jer se namučio pišući ga i ne pada mu na pamet da sada opet odijeva »tu istu krvavu i znojnu košulju«. Radije je iz sveg glasa u mikrofon zapjevao pulskoj publici, natjeravši potom publiku da pjeva njemu. Intelektualno i emocionalno najzahtjevnije bilo je predstavljanje Izabranih radova 1. Marka Antonija de Dominisa, koje su na sasvim osebujan način izveli autor Ante Maletić, prevoditelj Zvonimir Milanović i sociolog don Ivo Grubišić. Miljenko Jergović pokazao je iznimne performerske sposobnosti podigavši napetost do maksimuma proglašavajući VBZ-ov roman godine Živi i mrtvi Josipa Mlakića (100 000 kuna). Ljut što kasni, objasnio je da mu je pauk uzeo propisno parkiran automobil jer je trebalo rezati grane s jedne zagrebačke platane, a na posljednjoj dionici puta nije ni znao da ga prati lokalni Sajamski radio. Doznali smo da Jergović piše roman, da Nedjeljko Fabrio piše roman u kojemu će atmosfera biti nalik onoj iz Mannove Smrti u Veneciji, a ticat će se Dubrovnika, da Dragan Velikić piše roman o važnom razdoblju iz pulske povijesti, da Brešan više nikada neće pisati za kazalište, da će jugoslavenska Asocijacija izdavačkih kuća Blok X objaviti memoare boksača Mate Parlova, nakon što su noć prije ti nakladnici čavrljali s legendarnom pulskom i svjetskom šakačkom zvijezdom, da pan Dušan KarpatskË sprema u hrvatskome prijevodu Zlatnu knjigu češke ljubavne poezije, antologiju za idući Sajam knjige... Za neki festival zapravo i nema većega komplimeta od onoga da se upravo za tu manifestaciju počinju pripremati novi projekti (ružne li riječi, kada se odnosi na kulturu i umjetnost). I Dani Češke u Puli, kao i dolazak tridesetak penovaca, pripadnika svjetske književne elite, nastup zvijezda Irwinea Welsha, Nialla Griffithsa i Jamesa Kelmana, osim svih divota koje nudi umjetnost riječi, bili su i dobra lekcija na temu Zašto je glupo biti tašt nekim domaćim mudracima što prodavahu vlastitu pamet i važno se zalažući za visoka opća moralna načela smetnuše s uma da je udvaranje tuđim ženama u najmanju ruku nemoralno, a da je varati vlastitu — protuzakonito.

O svemu se danas pišu doktorati

Iako se kaže Koga nema, bez njega se može, treba reći da su se osjetili (opravdani) izostanci Fernanda Arrabala zbog bolesti, Krune Lokotara zbog FAK-a, Tončija Vladislavića zbog bolesti, modne revije zbog novca... U golemu programu Sajma našlo se prostora i za nenajavljeno predstavljanje književnice Zorice Radaković, čije nagrađene Susjede doživješe u dvije godine tri inscenacije (nezapamćen uspjeh domaćeg dramatičara), i premda ju je isti dan austrijska agentica predstavljala u Beogradu, Zorica je odabrala Pulu, kao i za najautentičniji događaj cijeloga Sajma: predstavljanje doktorske disertacije mlade znanstvenice Sanje Kalapoš Rock po istrijanski u savičentskoj oštariji Ćuk, gdje se napokon uživo«, uz istarske kobase i kapuz (kupus) znanstvenica upoznala s objektima svoga znanstvenog rada — Gustafima i Francijem Blaškovićem. U niski govorničkih bisera izdvojit ću tri najveća: Roberta Perišića objavili bi čak i da je Albanac... — (Asocijacija izdavačkih kuća Blok X iz Jugoslavije) uz napomenu da je gaffe trenutačno ispravljen, potom pjesnik i Feralov kolumnist Mile Stojić, koji je za manijake što ga maltertiraju preko telefona rekao da su »kukavice što se ne bi imali hrabrosti ni ubiti«, uz napomenu da greška nije ispravljena, te promotora Voju Šiljka koji je Ivu Brešana za doručkom pred svima pitao što to on ima protiv Sotone. Sav šarm, talent i znanje Sibile Petlevski nije prikrio izostanak grafoskopa, koji bi na zid Galerije Cvajner, u Ćuku i u Domu branitelja projicirao prijevode pjesama koje su čitali pripadnici »jezika manje protočnosti«, Kurd, Katalonac... ali, unatoč tome, dobro smo se zabavljali. Živjeli, bila je najčešća riječ Sajma, a najprodavanija knjiga — Algoritmova Kuharica u Zoni. U cijelome ovom velikom spektaklu kilometri knjiga na policama u Domu branitelja i jesu i nisu bili scenografija, a ako su i bili, razlog je jedan jedini: književna je publika siromašan svijet. I tu se ne može ništa.

Živjeli!

Iznimno je mudar očit bijeg pulske knjižare Castropola i direktorice Sajma Magdalene Vodopije od bilo kakve formalizacije Sajma knjige, kao što je vidljiv i strah od institucionaliziranja ovoga festivala knjiga. Razlog tomu bijegu i strahu posve je racionalan: sasvim je bjelodana sudbina gotovo svih domaćih književnih, kazališnih i filmskih festivala koji su nastajali na nečijem ludome entuzijazmu, a potom se formalizirali, ušli u kanone, pa makar i vlastite. Kao da se nekakvo prokletstvo nadvije nad institucionaliziranim manifestacijama: one s vremenom naprosto postaju — dosadne. I što dosadnije, to se lakše uvrijede, kada im se spomene lucidnost i pozitivna energija koja ih je nosila sve do prvih repriza. U to ime, riječ živjeli poprima za pulski Sajam knjiga metafizičko značenje, i valja kazati da će iduće godine Sa(n)jam knjige u Puli prema najavama biti još luđi i sasvim, sasvim drukčiji. Doznajemo da su pripreme za 9. pulski festival knjiga i autora već započele.

Dubravka Lampalov