Iznevjereni žanrovi

Iznevjereni žanrovi

Redatelj je svoj film, nazvao erotskim trilerom. No, čini se da sve ide u prilog tome da su obje žanrovske odrednice tog rada iznevjerene

Nakon priličnog uspjeha s razuzdanom pučkom komedijom Da mi je biti morski pas, mladi hrvatski redatelj Ognjen Sviličić nije želio ponovno zaigrati na prokušanu dobitnu kombinaciju. Ovoga puta projekt je postavljen ponešto ambicioznije, ponajviše u smislu bogatije radnje i htijenja za portretiranjem potpunijih likova.

Kako naslov filma Ante se vraća kući kaže, glavni je lik Ante, mladić sa sela koji dolazi u Zagreb studirati šumarstvo. Mladić je to s previše kompleksa i premalo novca, pa preživljava uz pomoć Nade, udane žene na pragu srednjih godina kojoj pruža ljubavne usluge. No, situacija se zakomplicira kad Nada odluči ukrasti novac od muža kriminalca, a u čitavu se zavrzlamu upleće i Antin prijatelj sa sela Kole, odlučni mladić tankih živaca i teške ruke.

Redatelj je svoj film, koji je zagrebačka publika premijerno mogla pogledati na ovogodišnjim 11. danima hrvatskoga filma, nazvao erotskim trilerom. No, čini se da sve ide u prilog tome da su obje žanrovske odrednice tog rada iznevjerene. Naime, scenaristički je predložak poprilično zbrkan, a u većoj mjeri tomu prindoosi i nezgrapna flashback naracija.

Ako toj zamjerci dodamo još i brojne promašene režijske akcente, koji su najvidljiviji u sklopu nefunkcionalnog ustrajavanja na detaljima koji nisu važni za priču, te poneke manje uspjele humorističke dosjetke bez voznog reda, shvatit ćemo da je filmu Ante se vraća kući trebalo posvetiti više truda i vremena kao bi se nabrojani nedostaci što bolje ispeglali.

Još je jedan bitan nedostatak filma što se Sviličić svim silama trudio potencijalno zanimljive likove Ante (Davor Svedružić), Nada (Mia Begović) i Kole (Jozo Zovko) svesti na groteskne karikature koje su miljama udaljene od natruha realnosti. Da stvar bude gora, takav loše promišljen redateljski postupak dodatno je pričinio štete ionako krhku i tanašnu scenariju.

Filmski crowdpleaser

Na filmu je valjalo više raditi jer potencijal početne ideje to svakako zaslužuje. Ipak, na kraju smo dobili filmski crowdpleaser, djelo koje unatoč mnogobrojnim slabostima ipak mami uzvike odobravanja najširega sloja publike. Ante se vraća kući zasigurno je fenomen u okvirima hrvatske kinematografije (sličan kao i film Zorana Sudara Posljednja volja) koji publika voli, a kritičari s druge strane pronalaze brojne zamjerke. Tomu je tako jer je domaća publika gladna hrvatskoga žanrovskog filma (u prvom redu trilera i akcijskih filmova), pa će čak i pokušaje na tom polju nagraditi pljeskom.

Tehnička strana filma, s obzirom da je riječ o televizijskom ostvarenju, uistinu je dobra. Izbor seta, kostimi, a posebice maska, čak su bolji od prosjeka domaćih daleko ambicioznijih igranofilmskih projekata. Kamera Vedrana Šamanovića i montaža Saše Čelana korektne su, ali bez ikakvih idejnih odmaka od jednostavnosti i nenametljivosti karakterističnih za TV-filmove. Ipak postoji i element u filmu Ante se vraća kući koji je vrijedan svake pohvale. Naime riječ je o glazbi koju su za film skladali redatelj Sviličić i Mario Market. Upravo ta sugestivna glazba donekle popravlja opći slab dojam o filmu, jer odlično podcrtava žanrovsku odrednicu komičnog (ipak ne erotskog) trilera.

Nadajmo se ipak da će sljedećim filmom Ognjena Sviličića biti zadovoljna i kritika i publika, uostalom, riječ je o autoru od kojeg se to može s pravom i očekivati.

Goran Jovetić