Izazovi suživota

»Međunarodne studije«, časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, nakladnici: Centar za međunarodne studije, Hrvatske udruge za međunarodne studije, Politička kultura, gl. ur. Radovan Vukadinović, br. 3/2002.

Jesenski broj (3) »Međunarodnih studija«, časopisa za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju, donosi niz kvalitetnih članaka, među kojima se može zapaziti veći broj onih koji se izravno ne odnose na međunarodne odnose.

Broj otvara članak Radovana Vukadinovića Drugo posthladnoratovsko širenje NATO-a (čija je kraća verzija objavljena u »Vijencu«) u kojem on i na primjerima pojedinih država kandidata za članstvo analizira njihovu spremnost da se uključe u Sjevernoatlantski savez. Tomo Radičević, u vrijednu tekstu koji bi svakako trebali pročitati hrvatski državni dužnosnici koji se tim područjem bave, govori o demokratskom nadzoru nad oružanim snagama, definirajući deset temeljnih načela, predmet, mehanizme te čimbenike demokratskog nadzora. Dragutin Lalović u tekstu Crnogorska država pred izazovima budućnosti pak postavlja pitanje može li Crna Gora razviti svoju punu modernu državnost barem u nekom ustavnom okviru zajedničke savezne države, zaključujući da je puna nezavisnost neizbježnost i za Srbiju, a ne samo za Crnu Goru.

Istraživanje Lidije Čehulić o poznavanju europskih integracija, njezinih dostignuća i mogućnostima hrvatskog ulaska među studentskom populacijom pokazalo je da ta skupina pokazuje znatne praznine u poznavanju realnosti suvremenoga svijeta.

U skupini članaka o nacionalnim manjinama u rubrici Pojave i procesi najintrigantniji je nedvojbeno tekst Slobodana Bjelajca Analiza stavova o nacionalnim manjinama nekih političkih stranaka u Splitu. Ostavivši na stranu programske deklaracije pojedinih političkih stranaka, njihove ideološke odrednice i javno proklamirane stavove, autor analizira istraživanje provedeno na uzorku od sedamdeset ispitanika, dužnosnika dviju splitskih koalicijskih stranaka, HSLS-a i SDP-a. Dok se odbojnost prema nacijama koje su sudjelovale u agresiji na Hrvatsku može razumjeti, donekle iznenađuje da podatak da čak 50 posto dužnosnika splitskog HSLS-a smatra Ruse i Albance izrazito odbojnima (za 8 posto dužnosnika SDP-a Albanci su umjereno odbojni, a za 4 posto Rusi su izrazito odbojni), a za 24 posto dužnosnika HSLS-a izrazito su odbojni i Amerikanci i Englezi (kod 4 posto dužnosnika SDP-a postoji umjerena odbojnost). Navedimo pritom da su nacionalne distance tumačene na način da se negativni odgovor na pitanje »Da li biste mogli s pripadnicima sljedećih nacionalnosti živjeti u istoj državi?« tumačio kao izrazita odbojnost, a na »...biti susjed« kao umjerena odbojnost. S druge strane, dužnosnici HSLS-a pokazali su se liberalnijima kad je riječ o regionalnim distancama, pa se tako izrazita odbojnost javlja samo u slučaju Zagoraca kod 6 posto ispitanika, dok se kod dužnosnika SDP-a ona kreće od 8 posto u slučaju Hercegovaca pa do 4 posto prema Zagrepčanima, Ličanima, Slavoncima i Zagorcima.

Iako je istraživanje provedeno samo na lokalnim stranačkim dužnosnicima, njegovi rezultati mogu biti indikativni za spoznavanje stvarnih stajališta hrvatskih stranaka i političara o pitanjima tolerancije.

Zlatko Vidačković