Isplativi intenzitet!

Isplativi intenzitet!

Talijanski dio izložbe stoga su pokrili većinom venecijanski muzeji i zbirke, ali i Milano, Bologna, Lecce, Ferrara, Fermo, Padova, Parma i drugi. Katalog izložbe sadrži nekoliko eseja i osvrta, pa tako i onaj Joška Belamarića o povijesti dalmatinskog slikarstva od 13. do 15. stoljeća, a u obilnoj bibliografiji gotovo da prevladavaju naši znanstvenici: Cvito Fisković, Igor Fisković, Ivo Petricioli, Emil Hilje, Grgo Gamulin, Ljubo Karaman, Kruno Prijatelj

U čudesnom interijeru srednjovjekovnoga kaštela u talijanskom gradu Riminiju ovih dana završava izložba u kojoj su velikim dijelom sudjelovali i hrvatski znanstvenici. Izložba ima zanimljiv naslov Il Trecento Adriatico — Paolo Veneziano e la pittura tra Oriente e Occidente. Velika skupina povjesničara umjetnosti s obiju strana Jadrana uzela si je za zadatak rasvijetliti veze koje su u umjetničkoj baštini ostavili stanovnici jadranskog bazena u trinaestom i četrnaestom stoljeću. Vrijeme je to nakon crkvenoga raskola na zapadu, nakon pojačavanja utjecaja Bizanta, procvata slikarstva u svakom smislu te razdoblje djelomične političke stabilnosti u ovom dijelu Europe.

Primat u izložbi

To kulturološki zanimljivo razdoblje pokriva dosta velik teren kojim se bavi izložba. Od venecijanske lagune, Ravenne, Riminija, i sve do Marchi, Istrom, dalmatinskom obalom i Bokom kotorskom do dijela zaleđa na istoku, odnosno srpskih zemalja. Podsjetimo se, Bizant je na jednom od svojih vrhunaca, Otomani ozbiljnije ne ugrožavaju jugoistočna područja Europe. Činjenica jest da su djela za postav izložbe posuđena iz velikoga broja muzeja i zbirki te da se naša kulturna razina, što je vrlo razvidno na izložbi, prikazala u odličnom izdanju. Glavni suradnici u stvaranju izložbe i članovi znanstvenoga savjeta s hrvatske strane bili su Joško Belamarić iz Splita i Ivan Matejčić iz Poreča. Predstavljena djela s hrvatske strane dosežu ozbiljnu prednost u konstrukciji cijele izložbe ne osvrnemo li se na velika djela Paola Veneziana koja dominiraju izložbom. Oltarne slike, raspela i ostali izlošci pristigli iz Trogira, Splita, Zadra, Zagreba i ostalih hrvatskih zbirki jasno nisu oni najreprezentativniji primjeri, ali izložbi i nije bila svrha nabacani skup pojedinačnih izložaka, nego razbijanje predrasude o više i manje vrijednoj umjetnosti na objema jadranskim obalama. Hrvatski je dio umjetnosti, kako na izložbi, tako i u odličnom katalogu, rastao na temeljima sjajnih umjetničkih ostvarenja u prethodnom, trinaestom, stoljeću.

Umjetnička strujanja internacionalne gotike postaju uz trgovinu glavna odrednica spajanja dviju obala velikoga venecijanskog zaljeva, kako se u ono vrijeme voljelo reći za Jadran. Također je bitno spomenuti razmjenu umjetnika, koji u želji za upoznavanjem novog i usavršavanjem putuju ovim područjima i tako u izravnu smislu pridonose umjetničkoj sličnosti. Različitosti pak nastaju u radionicama lokalnog karaktera ili iz ruku, najčešće nepoznatog, majstora koji nije stjecao prevelika umjetnička iskustva.

Zlatna pozadina

Izložba Il Trecento Adriatico — Paolo Veneziano e la pittura tra Oriente e Occidente predstavlja slikarstvo u klasičnom srednjovjekovnom tematskom smislu. Brojni primjeri Madona s djetetom, gotički triptisi i poliptisi, raspela i nekoliko primjera kartografije, umjetničkog obrta i mozaika daju posjetitelju dosta mogućnosti za vlastite interpretacije. U svom bogatstvu zlatnih pozadina i čeznutljivim pogledima svetaca i bogorodice Hrvatska se umjetnost od druge polovice 13. do prve polovice 15. stoljeća, između ostalog, predstavila Ugljanskim triptihom iz zadarske zbirke crkvene umjetnosti, srebrnom palom iz riznice splitske katedrale, poliptihom Paola Veneziana sa središnjim prikazom raspeća iz Raba, sjajnim raspelom dalmatinskoga majstora iz Segeta pokraj Trogira i poliptihom sv. Jakova Blaža Jurjeva Trogiranina. Ostala su djela došla iz Šibenika, Krka, Zagreba i Čiova.

Izložba u Riminiju pokazuje kako su umjetničke smjernice putovale u različitim smjerovima preko Jadrana, ali i dalje. Ponajprije se misli na Veneciju i njezino veliko, kako umjetničko tako i političko, značenje na cijelom Mediteranu, ali i manje gradove poput Ravenne, bizantskog centra na zapadu, Riminija, grada s vlastitom slikarskom školom... Talijanski dio izložbe stoga su pokrili većinom venecijanski muzeji i zbirke, ali i Milano, Bologna, Lecce, Ferrara, Fermo, Padova, Parma i drugi. Katalog izložbe sadrži nekoliko eseja i osvrta, pa tako i onaj Joška Belamarića o povijesti dalmatinskog slikarstva od 13. do 15. stoljeća, a u obilnoj bibliografiji gotovo da prevladavaju naši znanstvenici: Cvito Fisković, Igor Fisković, Ivo Petricioli, Emil Hilje, Grgo Gamulin, Ljubo Karaman, Kruno Prijatelj. Intenzitet hrvatskoga znanstvenog istraživanja na konačnom pozicioniranju kasnosrednjovjekovne umjetnosti naše obale izložbom se višestruko isplatio.

Marko Kružić