Holistički pristup plesu

Holistički pristup plesu

Laban Centre ime je koje znači mnogo i u Americi i u Europi. Ono što studente jako privlači k nama ravnoteža je između programa plesne prakse i akademskih predmeta

Andreja Jeličić, profesorica sociologije s magisterijem iz studija plesa, predaje povijest plesa, estetiku i klasični balet na Laban Centre u Londonu. Potkraj kolovoza održala je seminar u Školi suvremenoga plesa Ane Maletić u Zagrebu o mogućnostima primjene anatomije i funkcionalne tehnike u klasičnom baletu.

Završivši Školu za klasični balet u Zagrebu, vrlo brzo odlučila si se za pedagoški rad?

— Mislim da su me u Baletnoj školi jako uvjerili kako nikada neću biti solistica. Tako sam ja to i prihvatila pa moj prvi profesionalni zadatak, po završetku škole, nije bilo plesanje, nego dvogodišnji posao nastavnice baleta u Školi za ritmiku i ples. Nakon toga ipak sam plesala u Kazalištu u Rijeci, istovremeno završavajući studij sociologije. Nakon stipendije i pedagoškog usavršavanja u Lenjingradu željela sam napraviti postdiplomski iz sociologije plesa. Već sam u Zagrebu diplomirala s temom iz sociologije plesa, radeći na temi uglavnom sama. Ravnateljica Laban Centre gđa Marion North ponudila mi je da studij plaćam tako što ću kod njih predavati balet, što sam s veseljem prihvatila. To je bilo fantastično. Kao njihova studentica učila sam sociologiju, estetiku i povijest plesa, a ujedno i predavala. Mogućnost da se ponovno akademski razvijam bila je, nakon strogog pedagoškog usavršavanja u Lenjingradu, pravo osvježenje. Za mene je to bila idealna situacija, jer ja cijeli život nisam mogla odvojiti jedno od drugoga. Već na drugoj godini profesorica estetike molila me da umjesto nje vodim jednosemestralna predavanja. Nakon završena studija predavala sam povijest plesa i na prvoj godini postala koordinatorica za povijest plesa u cijelom Laban Centre. Počela sam predavati i na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Tako da je to postala moja uža specijalizacija.

Koja je razina školovanja u Laban Centre u odnosu na druge akademije?

— Laban Centre ime je koje znači mnogo i u Americi i u Europi. Ono što studente jako privlači k nama ravnoteža je između programa plesne prakse i akademskih predmeta. Mjesto gdje ti možeš biti u dvorani, koreografski kreirati, dobiti tehniku, ali i kontekst u kojem se sve događa, u stanju si zapisati ono što radiš, primijeniti labanotaciju, u stanju si proanalizirati djelo koje radiš. Dakle, ta zaokruženost, taj princip koji je, zapravo, Laban utjelovio u svojoj filozofiji, to je potpuno holistički pristup plesu. U tome su uspjeli svi oni koji su nastavili njegov rad prenositi u današnje vrijeme, u sam Laban Centre. Tradicionalno Laban je bio poznat po tome što proizvodi koreografe. Tako da je jedan od glavnih predmeta koreografija, kao element koji mnogo znači u odnosu na druge škole, koje više produciraju plesače i strogo su usredotočeni na trening. Laban Centre bio je prva škola za visoko obrazovanje unutar plesa. Tu moram reći da je Laban Centre obično radio neke prve korake u promjenama sustava plesnog obrazovanja, za kojim bi potom krenule i druge škole. Ujedno, to je i prva institucija koja je organizirala postdiplomski studij za plesnu umjetnost. Postoji osjećaj da idemo naprijed, pa da onda i drugi slijede naša iskustva.

Laban Centre je institucija koja počiva na načelima pokreta Radolfa Labana nastalih početkom 20. stoljeća u Europi. Koja je organizacija studija?

— Većina studenata upisuje dodiplomski studij, koji traje tri godine, te daje stupanj bakalaureata umjetnosti. To je smjer u kojem je dosta uravnotežen praktični rad — plesni predmeti: suvremeni ples i balet (sve tri godine), a unutar suvremenoga rade se razne tehnike, koje se mijenjaju tijekom godine. Radi se koreografija te specifično za Laban Centre koreološke studije, kao kombinacija teoretske i praktične nastave. Od akademskih predmeta rade se povijest plesa, kulturološke studije o plesnoj kulturi integriranoj s ostalim umjetnostima i sociološkim aspektima plesa. Zatim postoji labanotacija (plesno pismo), glazba (bez obveznog sviranja instrumenta) s elementima analize, prepoznavanja razdoblja, uporaba udaraljki kao pratnje pokretu. Prije dvije godine potpuno smo reorganizirali cijeli taj tečaj na način da se svi programi što više integriraju, da različiti nastavnici imaju što više interaktivnog rada na nekom području. Sve nas je to jako osvježilo, dalo nove poticaje. Taj oblik integriranja različitih područja pokazao se vrlo plodonosnim i za same studente. Posljednjih nekoliko godina imamo i razne postdiplomske studije: plesna znanost, koreografija, scenografija, kostimi i osvjetljenje te novi program koji će se usredotočiti na europske korijene suvremenog plesa, vezu Laban — Wigman, što sve danas vuče korijene iz tih početaka. Postoje studenti koji rade doktorate iz tih ili sličnih tema. Postoji još jedan jednogodišnji studij (Professionals Dance Studies), gdje plesači s iskustvom biraju kolegije koje će studirati, te se tako usmjeravaju u ono što žele, ili dopunjavaju znanje iz područja koja ih zanimaju.

Koja je dob studenata? I kakvo je predznanje potrebno za audiciju?

— Kako je to dodiplomski studij, kandidati dolaze nakon završene srednje škole. Ili nešto stariji plesači s iskustvom. Audiciju imamo nekoliko puta tijekom godine. Ona obuhvaća baletni i suvremeni klas, improvizaciju u suvremenoj tehnici na kojoj se valorizira njihov rad unutar grupe, suradnja s partnerom, na koji su način spremni prenijeti ideju u pokret. Obično imaju audiciju iz dvije suvremene tehnike; jedna je funkcionalna kako bi procijenili kako im tijelo doista funkcionira, a druga može biti graham-tehnika, kako bismo dobili uvid u to kako im se tijelo kreće unutar stila. U balet često dolaze ljudi koji nemaju apsolutno nikakva predznanja, ali ako pokazuju potencijal, koordinaciju, integriranost tijela, sluh, muzikalnost, ako vidimo da se tu može nešto napraviti, oni prolaze audiciju. Muškarci vrlo često nemaju nikakva baletnog predznanja. Studenti uspijevaju u savladavanju baleta, neki imaju i fantastične rezultate. Uz već navedeno u audiciju pripada i razgovor s kandidatima o njihovoj motivaciji, razgovor o tome što znaju o plesu, kakve predstave gledaju, što čitaju...

Nakon toga usmjeravate ih na neki od odjela....

— U početku, na prvoj godini, svi imaju na jednaki način organiziran studij, a na drugoj godini dobivaju izborne predmete, kojima dopunjavaju fiksne predmete. Krećemo s baletom, koji je izbalansiran pilates-tehnikom (integrirano s doživljajnom anatomijom), a suvremena funkcionalna tehnika nadopunjuje se npr. grahamom, pa u drugom semestru Limonom, koji je već jako moderniziran. Pozorno pratimo razvoj plesača, kombiniramo prema potrebama studenata, ali uvijek na funkcionalnu tehniku dodajemo neku stilsku. Na trećoj godini, koja je po novom programu vrlo fleksibilno organizirana, studenti imaju mnogo mogućnosti izbora. Sami biraju iz kojega predmeta žele pripremati ispit. S godinama se pokazalo da su rezultati na završnom ispitu lošiji kada svi rade sve.

U kojim je predmetima zastupljena Labanova teorija?

— Labanov program dominantan je u koreološkom studiju. Janet Kaylo na prvoj godini predaje analizu pokreta radeći sa studentima tako da se njegova znanja prenose unutar tijela, kreće se od doživljavanja vlastitog tijela i prenošenja Labanove strukture i principa unutra, u sebe. U drugoj godini ta analiza projicira se u prostor, vezana je uz koreografiju i pokret unutar prostorne harmonije. Dakle, povezuje se s gradivom koreografije. I jako se mnogo radi analiza pokreta, studenti provedu dosta vremena pred televizorom baveći se analizom pokreta unutar nekih sekvenci, koreografija.... o tome potom i pišu.

Studenti koji završe neko od vaših usmjerenja, profiliraju se, gdje zapravo oni pronalaze svoja mjesta u plesnoj umjetnosti?

— Pošto dobivaju zaista široko obrazovanje, vrlo su im raznoliki načini kako ulaze u plesni svijet. Evo, primjerice, ove je godine dvoje studenata odmah po diplomskom ispitu otišlo plesati u jednu profesionalnu plesnu kompaniju u Londonu. Mnogo njih oduševi se s koreografijom. U Britaniji postoji vrlo jaka i razvijena mreža plesnih centara, pa je nužna i administracija upućena u plesnu problematiku. Mnogi bivši studenti odluče se za doškolovanje u primjeni pilates-tehnike i rade to. Pilates je sada vrlo popularna tehnika, mnogi liječnici šalju pacijente na takvo vježbanje. Nadalje, mnogi završeni studenti rade kao voditelji plesnih radionica, često je to obveza koju pred njih stavljaju financijaši njihovih plesnih grupa. Dakle, svaka plesna grupa mora imati i svoj edukativni program. Osim toga postoji mreža organiziranih tečajeva po raznim dvoranama i školama u kojima se odvija edukativni plesno-umjetnički program. U Britaniji je dio tjelesnog odgoja u osnovnim, pa čak i u srednjim školama, organiziran kao ples, a u nekim srednjim školama moguće je upisati plesno usmjerenje (rade povijest plesa, tehniku, improvizaciju), pa su često to budući studenti naše akademije. Samo u baletu postoji osnovna baletna škola. Ovakve škole kao što je zagrebačka u Engleskoj nema, ovako širok i opsežan program radi se na akademskoj razini...

Razgovarala Jasmina Zagrajski Vukelić