Galerija likova

Josip Bersa, Dubrovačke slike i prilike, Matica hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik, 2002.

Josip Bersa (1862-1932) veći je dio života proveo u Zadru, a petnaest godina djetinjstva i mladosti (1865-80) provedenih u Dubrovniku ostavile su neizbrisiv trag i cijeloga se života Bersa osjećao Dubrovčaninom. Premda se obitelj Bersa bavila pravom, njezini članovi zanimali su se i za glazbu i arheologiju. Intelektualno poticajna sredina visokokulturnog sloja inteligencije Dalmatinske Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće rezultirala je time da su četvorica Bersa zavrijedila istaknuta mjesta u hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Uz književnika i arheologa Josipa to su i njegova braća, kipar Bruno te skladatelji i glazbenici Vladimir i Blagoje.

Za razliku od većine arheoloških i muzeoloških radova Josipa Berse, koji su i danas aktualni, dometi njegova književnog opusa uglavnom nisu prerasli okvire vremena i kulturnog ambijenta nastanka. Rado čitana početkom 20. stoljeća Bersina su djela danas uglavnom zaboravljena, uz časnu iznimku njegova najvažnijeg, posmrtno objavljena, djela Dubrovačke slike i prilike. Za Dubrovačke slike i prilike Bersa je desetljećima prikupljao građu i pisao ih bez znanstvenog imperativa. Tako je nastalo historiografsko-literarno štivo o karakteru Grada i mentalitetu njegovih stanovnika o razdoblju od 1800. do 1880, koje osjećajnosti prožetoj blagom ironijom, autobiografskim elementima, čitkom stilu i uporabi dubrovačkih jezičnih oblika zahvaljuje popularnost i nezaobilaznost u dubrovačkom kraju do danas. Iscrpna povijesno-politička i biografska faktografija nije u središtu Bersina interesa, nego se u knjizi on primarno bavi dubrovačkim društvenim ambijentom i osebujnošću njegova života. Čitajući knjigu krećemo se kroz Knežev dvor i vijećnicu, kazališta i kavane, gradske salone i plemenitaške palače, ali i skromne građanske domove, upijajući atmosferu i upoznajući pravu galeriju likova Dubrovčana 19. stoljeća i njihove postupke u mnogim prijelomnim trenucima povijesti Grada.

Dovršivši djelo 1931, Bersa ga šalje Matici hrvatskoj u Zagreb, koja ga nakon povoljnih recenzija odlučuje objaviti. U recenzijama je istaknuta potreba da se tekst skrati i iz njega izbace citati i ponavljanja kako bi se tim rasterećenjem istaknula originalnost Bersinih pogleda. Kraćenje je tek 1940. obavio Tias Mortigjija, a Dubrovačke slike i prilike prvi put su izdane u jesen 1941. Ovo je izdanje u potpunosti jednako onom iz 1941. U njemu su zadržana mnoga Bersina gramatička i leksička rješenja koja ne odgovaraju suvremenom hrvatskom standardu. Uredništvo je odlučilo izbjeći kritičku dopunu, jer bi time omeo literarni doživljaj Bersina teksta i umanjila se njegova prohodnost i svježina. U opširnu predgovoru Stjepan Ćosić osvijetlio je Bersin književni lik te valorizirao stvarno i simboličko značenje koje Dubrovačke slike i prilike imaju za dubrovačku sredinu.

Sandra Cekol