Dvorski fotograf

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, Matica hrvatska Dubrovnik, odgovorna urednica Ivana Burđelez, br. 3, 2002.

Velik prostor u novom broju časopisa »Dubrovnik« zauzima motivom na naslovnici najavljeni tekst Abdulaha Seferovića Nema ritrata bez Burata o carskom i kraljevskom dvorskom fotografu Tomasu Buratu rođenom 1840. u Dubrovniku, koji je najveći dio svog života proveo u Zadru u kojem je imao fotografski atelijer. Seferović je u svom radu objedinio sve do sada poznate podatke o Buratu, ukazavši pritom na neke čiju vjerodostojnost tek treba potvrditi. Tomaso Burato nedvojbeno je najznačajnija ličnost rane fotografije u Zadru i Dalmaciji, a malo mu je ravnih i u cijeloj Hrvatskoj. U svijet fotografskog obrta ušao je na samim njegovim počecima, dosegnuo najveće uspjehe u razdoblju mokre kolodijske ploče i albuminskog papira, da bi potom podjednako uspješno prešao na modernu fotografsku tehnologiju. Seferovićev tekst iscrpan je i dobrodošao podsjetnik na Tomasa Burata, fotografa čija je pojava obilježila punih pedeset godina hrvatske fotografije, od 1860. pa do njegove smrti 1910.

Skorašnja sedamstota obljetnica rođenja Francesca Petrarke (1304-1374) bila je povod Mirku Tomasoviću da predstavi svoj prijevod dviju kancona iz Kanconijera, najutjecajnije europske zbirke pjesama svih vremena. Premda su u Kanconijeru zastupljeniji soneti (ukupno ih je 317) no kancone (samo 29), ukupan broj stihova kancona zauzima trećinu zbirke. Tomasović je preveo dvije kanone koje se ubrajaju među najslavnije pjesme posvećene Lauri, pedesetu i stodvadeset i šestu po poziciji u Kanconijeru, pridržavajući se tradicije prevođenja poezije koja poštiva načelo prepjevne analogije — kako u stihu, tako i u rimi i strofi.

Za razliku od drama i romana, novele i kratka proza Ödöna von Horvátha (Rijeka 1901 — Pariz 1938) pomalo su zanemareni dio njegova književnog opusa. Iskričavi, humorni elementi koji se pojavljuju u tim kratkim tekstovima zapravo su crtice, a neke od njih von Horváth je razradio ili iskoristio kao motive u svojim većim djelima. Dubravko Torjanac preveo je i biografskom zabilješkom popratio četiri von Horváthove crtice — prozna proplamsaja, koji raskošno blistaju iskrenošću i čistoćom.

Pored von Horvátha, proza predstavlja i radove austrijske književnice Ingeborg Bachmann, zatim priču trubadura njemačke rastrganosti Wolfa Biermanna, dok domaće snage zastupa Joško Sindik svojim Putem ratnika. Dok su djela inozemnih autora praćena biografsko-bibliografskom zabilješkom u Sindikovu slučaju ona je izostala.

Visoka kvaliteta književnih i znanstvenih radova koje »Dubrovnik« objavljuje na svojim stranicama i odlična grafička oprema (Luka Gusić) pravila su potvrđena i ovim brojem časopisa.

Sandra Cekol