Dubrovačko barokno stanovanje

Dubrovačko barokno stanovanje

Knjiga donosi vrlo kvalitetno obrađen kataloški prikaz šezdeset i četiri dubrovačke barokne palače, s nacrtima i arhivskim nacrtima, tlocrtima, planovima Dubrovnika s naznačenim primjerima, brojnim fotografijama stanja te računalnim rekonstrukcijama i prikazima. Složenoj naravi dubrovačke stambene arhitekture Katarina Horvat-Levaj pristupa s vrlo različitih strana, istražujući pojedine arhitektonske elemente kao što su portali, stubišta, svodovi, dekoracije, arhitektonska plastika i ostalo

U suradnji Instituta za povijest umjetnosti i dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ne tako davno, izašla je knjiga o baroknim palačama unutar gradskih zidina grada Dubrovnika, autorice Katarine Horvat-Levaj, znanstvenice iz Instituta za povijest umjetnosti koja se već godinama bavi temama stambene arhitekture našega grada spomenika.

Neponovljiv istraživački paviljon

Prvo samostalno autorsko djelo ostvareno je golemim istraživačkim zalaganjem i potencijalom Katarine Horvat-Levaj koja je svoja istraživanja žive dubrovačke materije, brojnih arhiva te opsežne dokumentacije u Dubrovniku — neponovljivom istraživačkom paviljonu — nastavila kao logičan slijed u polustoljetnom istraživačkom radu Instituta za povijest umjetnosti u gradu Dubrovniku i dubrovačkoj okolici. Nasljedujući istraživanja Cvite Fiskovića, Nade Grujić, Vladimira Markovića, Marije Planić-Lončarić i Krune Prijatelja, Katarina Horvat-Levaj uhvatila se u koštac s najzahtjevnijim oblikom arhitekture — stambenom arhitekturom.

Terenski rad na dubrovačkim spomenicima sustavnije je započet nakon potresa 1979, kojem se poslije pridružila i sama autorica. Neposredno iskustvo na terenu i povijesne činjenice kao što je veliki potres iz 1667. godine, nakon kojega se grad podno Srđa radikalno obnavlja, reurbanizira i barokizira, bili su zamašnjak u temeljita promišljanja o dubrovačkoj stambenoj arhitekturi za koju se oduvijek znalo, pa i iz stare dubrovačke književnosti, da je bila u službi visoke kulture stanovanja i življenja dubrovačke vlastele, Sorkočevića, Zamanja, Kabužića, Gučetića, Pucića, Bunića, Restića, Bundića, Saračića, Đ orđića i inih. Budući da je Dubrovnik s okolicom sam po sebi umjetničko djelo, zahvat kojeg se prihvatila Katarina Horvat-Levaj bio je težak i naporan, a kao rezultat složenoga zahvata ostala je knjiga na više od tri stotine stranica koja afirmira Dubrovnik kao jedno od bitnijih umjetničkih središta na Jadranu i u cijelom mediteranskom bazenu.

Graditeljska baština Dubrovnika u razdoblju baroka, od potresa 1667. pa do kraja 18. stoljeća, unutar gradskih zidina pokazuje visoku svijest o prostornom planiranju, urbanizmu i stanovanju, onome čega u današnjem činjeničnom stanju hrvatskog urbanističkog nereda više gotovo i nema. U knjizi Barokne palače u Dubrovniku Katarine Horvat-Levaj dubrovački se graditeljski barok raslojava na tri razdoblja: razdolje prihvaćanja baroknih arhitektonskih težnji, razdoblje razvijenih baroknih oblika te razdoblje kasnoga baroka. Svako od tih triju razdoblja ima pokazatelje stilskoga razvoja kako u unutrašnjosti pojedinih palača, tako i u njihovoj vanjštini. Tipološki i stilski Katarina Horvat-Levaj povezuje velik broj dubrovačkih palača, otkrivajući dubrovačku otvorenost za upijanje graditeljskih noviteta izvana te utjecaje dubrovačkih primjera na područje od Visa do Boke kotorske.

Vrlo kvalitetan katalog!

Knjiga donosi vrlo kvalitetno obrađen kataloški prikaz šezdeset i četiri dubrovačke barokne palače, s nacrtima i arhivskim nacrtima, tlocrtima, planovima Dubrovnika s naznačenim primjerima, brojnim fotografijama stanja te računalnim rekonstrukcijama i prikazima. Složenoj naravi dubrovačke stambene arhitekture Katarina Horvat-Levaj pristupa s vrlo različitih strana, istražujući pojedine arhitektonske elemente kao što su portali, stubišta, svodovi, dekoracije, arhitektonska plastika i ostalo. Ta se složenost očituje u slabo prepoznatljivoj granici između reprezentativne gradske izgradnje i one nešto jednostavnije, što se u primjerima dubrovačkih ljetnikovaca može ipak lakše prepoznati.

Knjiga Katarine Horvat-Levaj o dubrovačkim baroknim palačama tako postaje nepobitan dokaz povezanosti arhitekture i povijesne vrijednosti dubrovačkog ambijenta u kojem je ona nastala; knjiga koja jadranski biser — Dubrovnik — još jednom postavlja na zasluženo mjesto predvodnika hrvatske kulturne i umjetničke povijesti; knjiga koja bi trebala potaknuti na nastavak prekinutih restauratorskih zahvata, a ne na devastaciju; knjiga koja s radošću iznova otvara suradnju bitnih povijesnoumjetničkih i kulturnih institucija te knjiga koja postaje neizostavni znanstveni izlog kulture grada, regije, države.

Marko Kružić