Čestitka na tanjuru

Svi oni pusti bakalari, hladetine, pečenja, sarme, kao i razna dizana i ina tijesta (orehnjače, makovnjače, torte, suhi kolači, kuglice i štangice) da bi došli do naših usta, promijenili su nekoliko »stanova« — od tepsija, pratvana, protvana (braten = peći + Pfanne = tavica), tava i rajngli do zdjela, padela, pladnjeva, tanjura i tanjurića

Na boru vise blještave krhke kuglice, šareni rezanci sjajnoga papira, komadići vate (»snijeg«), pokoje zvonce, anđelak. Žmirkaju sitne električne svjećice, sigurnije od svijeća koje mogu u trenu pretvoriti bor u buktinju. Po lusteru i oko prozora borove grančice i girlande, neke još »iz škole s ručnog rada«. U jaslicama, stožernom punktu za darove, stalni stanovnici. Nekih godina znali smo cijeli bor okititi crvenim licitarskim srcima, trešnjama, bebicama u »jastuku«, ozbiljnim sv. Nikolom. Stari obrt — svjećar, medičar, licitar — sve je rjeđi, a dolazi od njem. Lebzelter, što znači medenjak, medeni kolač. Prvi član, Leb, nalazimo i u njem. riječi za medenjake — Lebkuchen. Laib znači hljeb, a lat. libum znači kolač. Drugi član, Zeltë, značio je vrstu plosnatoga peciva. U Sloveniji, gdje je tradicija pčelarstva još živahna, licitaru se kaže lectar, a lect je obojeno pecivo, medenjak. U Radovljici na glavnom gradskom trgu vrlo je lijep i zanimljiv pčelarski muzej, a odmah pokraj njega (s istim epitetima) gostionica Lectar (molim c ne čitati kao k!).

Bakalari i sarme

I u kuhinji kratko zatišje pred novi urnebes najluđe noći. Odmara se i dobri stari šparhet, šporet, špaher (od njem. sparen = štedjeti + Herd = ognjište), a sve to znači štednjak, tj. ognjište koje je ograđeno da se ne rasipa snaga vatre, da se štedi. Dovoljno se žario ovih dana, zaslužio je tek kraće podgrijavanje i dokuhavanje. Prvu rundu auskoheraja (iskuhavanja) pošteno je odradio. No svi oni pusti bakalari, hladetine, pečenja, sarme, kao i razna dizana i ina tijesta (orehnjače, makovnjače, torte, suhi kolači, kuglice i štangice) da bi došli do naših usta, promijenili su nekoliko »stanova« — od tepsija, pratvana, protvana (braten = peći + Pfanne = tavica), tava i rajngli do zdjela, padela, pladnjeva, tanjura i tanjurića.

Tepsija, taj svakodnevni turcizam, koji se doduše može zamijeniti limom, no ne tako da se dobar dio ekspresivnosti ne izgubi (skuplja pita od tepsije), izvorno znači okruglu bakrenu ili emajliranu posudu (pliću za pite, dublju za kruh). Međutim, danas su vrlo česti četvrtasti pekači raznih veličina i namjena (pečenje mesa, ribe, kolača). To je vrlo čest predmet o blagdanima — valjda ga prati vječni blagoslov jer nam iz njega stižu remek-djela ruku dragih domaćica, koje nam i tako — jelima — upotpunjuju božićni ugođaj. Tava/tavica, također neizostavan pribor i u brzopoteznoj kuhinji zaposlenih, došetala se k nama iz perzijskoga (tabe) preko turskoga, gdje joj je samo jedno značenje »plitka posuda s dugom drškom« (drugo je duguljasta posuda u kojoj se peku janjci u pekari, a treće vrsta jela — janjeće pečenje s povrćem ili grah, riža i dr. pečeno u tavi). Iz rajngle/rajndlike (njem. Reindl), teće, padele dugo pišti i puši se dok se u njima kuhaju i pirjaju razne namirnice. Sada se i one mogu malo odmoriti.

Nešto od posuđa na sklidi ili sklidnjaku, polici na koju se stavljaju zdjele, a nešto u kredencu. Zdjela, zdila, skleda, sklida nastale su premetom od *skdTla, lat. scutella, a to je umanjenica od lat. scutra — plitka posuda. U Istri je skleda (skledica) drvena zdjela u kojoj se kuhačom gnječi krumpir. Skudel, škudela može značiti i šalicu za kavu (usp. slov. skodelica), ali i limenu posudu iz koje vojnik jede (porcija). A na Mljetu zdjela znači što valjda ne znači nigdje drugdje — dar za Božić.

Talijanizmi i drugo

Padela je prepoznatljiv talijanizam kao da je talijanska cipela. Za pladanj mnogi bi dali ruku u vatru da je izvorna hrvatska riječ, ali nije. I on vuče korijen iz grč. plathanon od plasso — gnječim, mijesim, preko furl. pladine i mlet. piadena, što je značilo okruglu ploču za miješenje tijesta. Hrvatski plat, platica (od cslav. plat) znači daska, brvno, greda, a kako se nekoć češće nego danas jelo iz drvenoga posuđa, taj će se drveni dio ogledati i u nekim današnjim nazivima, npr. plitica je plitka zdjelica, nerijetko drvena. Talijanizmi pjat, pjatić, pjatin, pjatinićdalmatsko-romanski su leksički ostatak iz kuhinjskog nazivlja od vlat. plattus < grč. platus — širok. Iz istoga je vrela i deminutiv na -ulus: platul/platula, što ponegdje u Dalmaciji znači dasku za pranje rublja (mlađi valjda misle da nam fali daska u glavi, jer se rublje pere u stroju, odnedavno ne najsretnije nazvanom perilica, a ne na dasci), dasku za miješenje valjušaka ili za polijeganje mrtvaca.

I tako nas je daska (ipak nam još ne fali) dovela i do tanjura (na kojem je često raskošna mrtva priroda — slana ili slatka). I riječ tanjur prošla je kroz mnoge preoblike. Taljur (s metatezom likvida, oblik sačuvan u niskom otočiću Taljuriću, jednom iz niske kornatskih dragulja), talur, tarulj/tarul (Rab) znači općenito pladanj, a u Omišlju (Krk) taruj je drveni plitki tanjur na kojem se služi palenta (od furl. tariole = piatto). Na tom se predmetu uvijek nešto reže, što se sačuvalo i u tal. riječi tagliadore preko mlet. tagaor od lat. taliare = rezati. Jakov Mikalja u 14. st. bilježi tanur (s gubitkom palatalnosti), Vitezović tanjir, a Zadarski lekcionar taljer, taljar = taljir. U Buzetu taler pak znači veliki drveni pladanj na kojem se reže kuhano meso. Taj je talijanizam bio vrlo prodoran pa je pošao na svoj osvajački pohod po Europi. Tako rumunjski i bugarski jezik imaju taler, uz talur/tanur i talir, albanski talur i tanur, novogrč. taleri, mađ. tanyer, polj. talerž, češ. taliű, a njem. Teller.

Uz razna značenja i funkcije tanjura (osim jela, na njemu se ispostavlja i račun za jelo u boljim restoranima, a pisma više salonski ne donosi posluga na tanjuriću — ništa se više ne dobiva na tanjuru — nego nam ih sva zdrepana ugurava poštar kroz premale proreze poštanskih sandučića), namijenila sam mu i jedno sasvim osobno. On je (u pratnji kuhinjskoga posuđa) postao božićno-novogodišnja čestitka jednoj Ivi, mojoj bivšoj studentici, koja me svojim pitanjem odakle nam ta riječ ponukala da se — uz svakodnevno pranje posuđa (bez ikakvih perilica) — otputim na ovo malo jezikoslovno putovanje. Danijel Dragojević od jedne je svjetiljke, uz divne male riječi koje to pomažu, napravio pozdrav, a ja sam, uz divne riječi koje sam našla putem, od tanjura i zdjela napravila čestitku.