95

95

Tema Tadijanović, Zbornik o Dragutinu Tadijanoviću u povodu 95. pjesnikova rođendana, priredio Vinko Brešić, Matica hrvatska Slavonski Brod, Gradska knjižnica Slavonski Brod, 2002.

Tri dana nakon proslave devedesetpetog rođendana Dragutina Tadijanovića u Zagrebu, 7. studenog 2000. u Slavonskom Brodu na inicijativu Branke Soline, ravnateljice Gradske knjižnice Slavonskog Broda, a na poziv Vinka Brešića, okupilo se deset hrvatskih intelektualaca, koji su na neki način vezani uz Slavonski Brod, na skupu Tadijanovićevo stoljeće. Kolokvij o životu i djelu Dragutina Tadijanovića u povodu pjesnikova 95. rođendana. Dvije godine kasnije brodska Gradska knjižnica i ogranak Matice hrvatske izdali su zbornik pod naslovom Tema Tadijanoviću kojem je objavljeno devet priloga temeljenih na izlaganjima na tom simpoziju.

Zbornik otvara Brešićev uvodnik Naš Tadija, a Brešić je ujedno i autor prvog priloga u zborniku, leksikografske natuknice za Leksikon hrvatskih pisaca u kojoj je sažeto prikazao Tadijanovićevo umjetničko i drugo djelovanje. Tvrtko Vuković u tekstu Prostornost Tadijanovićeve poezije. Uvod u spacionalističku analizu ističe da danas treba iznova pročitati Tadijanovićevo pjesništvo u kotekstu etike prostora prirode kao načela iskonski ljudskog življenja. Josip Užarević u interpretaciji pjesme Dugo u noć, u zimsku bijelu noćgovori i o recepciji te Tadijanovićeve pjesme, koja je u početku nailazila na negativne ocjene kritike (Stanislav Šimić, Novak Simić) te bila ocjenjivana starinski usiljenom, da bi već Ivan Goran Kovačić prepoznao njezinu pravu vrijednost, pišući o Tadijanovićevoj sposobnosti da »na malom prostoru mnogo kaže: čitavu tragediju, čitav jedan život«. Užarević na tim primjerima zaključuje da se nesporazumi između kritičara i umjetnika neminovno i zakonito pojavljuju u svakome vremenu, njima podliježu i najbolji kritičari, a zaštićena nisu ni najbolja djela neke nacionalne književnosti. Užarević zatim obrazlaže prostornosemantičku organizaciju pjesme, ističući pritom i majstorski prijelaz iz horizontalnoga u vertikalno, iz fizičkoga u metafizičko, iz svakodnevnog u sakralno.

Irena Krumes-Šimunović u tekstu Rastušje — Podvinje — Brod piše o zavičajnim motivima Tadijanovićeve lirike, zaključujući da je Tadijanović, napuštajući fizički svoj zavičaj, izgradio zavičaj duha koji se protokom vremena sve više proširuje, te danas pronalazi univerzalnu formulu zavičaja svakog čovjeka koja nije vezana uz mjesto ili ograničena vremenom, nego je pjesnička vizija općeljudskih vrijednosti, točka sjedinjena svega dobrog koja se neprestano nadograđuje.

Dunja Mataić-Agičić iznosi impresije o Tadijanovićevim samostanskim pjesmama i zaključuje da će te pjesme ostati početak jednog stvaranja, a godine, iskustvo i saznanja njihovim će motivima ispisati stihove kasnijih pjesama života. Stvarat će se pjesme slične njima — jednostavne, ljudske, neposredne i biografske.

Ivica Matičević u tekstu Bilješka o Tadijanovićevu priređivačkom radu podsjeća na vrijeme koje je Dragutin Tadijanović proveo kao direktor Instituta za književnost, gdje je došao 1953. i tu proveo dvadeset godina. Intenzivirao je prikupljanje rukopisnih ostavština hrvatskih pisaca. U tom je vremenu Institut organizator cijelog niza znanstvenih skupova i simpozija. Tadijanović je priredio kritička izdanja sabranih djela nekolicine hrvatskih pisaca, uspostavivši pritom visoke standarde utemeljene na čvrstim postulatima iscrpnosti i sustavnosti u obradi teksta i konteksta.

Umjesto najavljene teme Tadijanović i Brod Dubravko Jelčić skupu i svečaru obratio se improviziranim govorom u kojem je nadahnuto evocirao svoje prve susrete s Tadijanovićevim pjesništvom i samim pjesnikom. Svoj govor Jelčić je naknadno rekonstruirao i objavio u Forumu, odakle ga Zbornik prenosi.

Tadijanović i likovna umjetnost naslov je rada Milana Bešlića, u kojem autor donosi cjelokupnu pjesnikovu ikonografiju u razdoblju od prvog Tadijanovićeva portreta koji je izradio Jerolim Miše 1923. i kojim počinje pjesnikova suradnja s likovnim umjetnicima, pa do onih izrađenih 2000.

Teško je reći koliko je točno uglazbljenih Tadijanovićevih pjesama i Josip Jerković u svom prilogu Tadijanović u glazbi prezentira sve one za koje su dostupni notni materijali, svjestan da takav popis sigurno nije potpun. Najčešće su skladane pjesme Visoka žuta žita, Dugo u noć, Rano sunce u šumi i Zapali svjetiljčicu. Uz njegov je rad u zborniku objavljena Tadijina kajdanka. Notni zapisi uglazbljenih pjesama Dragutina Tadijanovića.

Goran Ivaniš