Vatromet ritmova

Vatromet ritmova

Voz Latina, Havana, Kuba — Tvornica

Kada su Španjolci, s dolaskom na Kubu, donijeli sa sobom svoje melodije i plesove, nisu ni slutili da će njihov susret s afričkim ritmovima robova s crnog kontinenta uroditi sintezom koja će i u trećem tisućljeću razveseljavati cijeli svijet.

Veselo je, tako, bilo i u zagrebačkom klubu Tvornica 28. studenog, gdje je u sklopu Tjedna Kube održan koncert havanske skupine Voz Latina, sastava kao stvorena za kreiranje vruće i uzbudljive atmosfere. Iako je te večeri puste zagrebačke ulice obavila hladnoća i magla, koje su, uz činjenicu da je sutra bio radni dan, dvoranu popunili tek do polovice, u Tvornici je vladao potpuno drukčiji ugođaj. Kao uvod u glavni nastup večeri imali smo prilike vidjeti kraći plesni šou Kubanke Ade Rose Castellanos, jedne od vodećih europskih koreografa latinoameričkih plesova u Europi, koja je u Zagrebu toga tjedna vodila tečaj salse. Nakon nekoliko točaka na pozornici plesačica se spustila u publiku i oko nje je sve uzavrelo, što ekspertnim, a što manje vještim, plesom publike. Bilo je to sjajno zagrijavanje za ono što nas je čekalo.

Osmeročlani kubanski sastav Voz Latina nastao je iz projekta Sabor latina, glazbeno-plesačke trupe koja je godinama nastupala na europskim pozornicama. Već od prvih nekoliko skladbi moglo se jasno vidjeti da je riječ o vrsnim glazbenicima, jer su u nastup ušli sigurno, s izraženo čvrstom ritmičkom sekcijom. Čak tri vokala, od kojih jedan muški i dva ženska, uz potporu sastava, iz skladbe u skladbu generirali su sve žešći ritam.

Za velike fešte

U dva sata i petnaest minuta čiste svirke, uz kraću stanku, Voz Latina opravdao je reputaciju sastava za velike fešte. Za njihova nastupa čuli smo gotovo čitavu paletu nevjerojatno bogatih kubanskih tradicionalnih ritmova, osobito sona, rumbe, cha cha cha i salse, koje su plesači u publici zdušno pratili. Skupina je pokazala zavidnu interpretaciju tradicionalne kubanske glazbe, iako njihov sastav, instrumentacijom i aranžmanima, ne poštuje vrlo strogu strukturu izvornoga sona. Njihova najjača strana, ipak, bila je timba, odnosno osuvremenjena salsa, danas vodeći oblik kubanske popularne glazbe.

Žestok intenzitet nastupa, u kojem je najsporiji ritam bio cha cha cha, nije davao ni trenutka za odmor. Bez laganih danzóna i bolera nastup je, očito, bio namijenjen plesačima, koji su to znali iskoristiti. Dakako da nije moglo ni bez Buena Vista Social Club-fenomena, kojem se sastav naklonio Chan chanom, a u izvedbi Guantanamere vokalom im se pridružio i Ricardo Luque, pjevač Cubisma i organizator Tjedna Kube. Melodijski gledano, osobito lijepe bile su linije saksofoniste i solo izvedbe jedne od pjevačica, ali glavninom koncerta vladali su bubanj, bongosi, bas i klavir, pumpajući ritam koji je do sama kraja, 1.40 poslije ponoći, izdržalo tek stotinjak najupornijih posjetitelja.

Bio je to intenzivan nastup vrsnih glazbenika na kojem su plesači, a bilo je i onih treće životne dobi, u potpunosti došli na svoje.

Velimir Cindrić