Temelj suvremene grafičke baštine

Temelj suvremene grafičke baštine

Iako slagana i osmišljavana prema (subjektivnom) likovnom ukusu autora Bože Biškupića (neki se umjetnici pojavljuju u nekoliko navrata kao okosnica: Nives Kavurić-Kurtović, Ivan Lacković-Croata, Ivan Lovrenčić, Dubravka Babić, Vasilije Josip Jordan, Matko Trebotić, Ljubomir Stahov, Miroslav Šutej i Ivica Šiško), zbirka odiše pluralitetom likovnih stilova, izričaja i tendencija, i gotovo da ne postoji ni jedan značajniji hrvatski grafičar koji u njoj nije zastupljen

U povodu trideset godina izdavačkog djelovanja i sustavnog, marljivog rada na impozantnoj grafičkoj zbirci suvremenih hrvatskih umjetnika, Božo Biškupić izašao je pred širu kulturnu javnost s cjelovito predstavljenim pjesničko-grafičkim i grafičkim mapama, raspona i kvalitete koji zadivljuju na mnogo razina. Ta se zbirka ne odlikuje samo brojnošću (stotinu dvadeset i dvije grafičke mape na kojima je surađivalo preko stotinu i šezdeset autora — slikara, grafičara, naših i stranih književnika, likovnih i književnih kritičara, prevoditelja; s više od tisuću petsto grafičkih listova), već nas fascinira do koje mjere su u grafičkim radovima naši znameniti i afirmirani likovni umjetnici prešli svoje uhodane stilsko-motivske granice, često pokazujući potpuno novi senzibilitet u viđenju i likovnoj interpretaciji određene književne teme ili motiva pjesničkih formi. Podijeljena u različite edicije, biblioteke (Surla, Arbor, Vid, Tempera, Iris, Gradus, Speculum) te grafička izdanja u užem likovnom smislu, ona otkriva Božu Biškupića kao urednika, dizajnera, pisca tekstova, a ne samo inicijatora velikog izdavačkog projekta.

Utočište i straža grafike

Započeta 1972. godine, zbirka je do današnjega dana dala veliki poticaj grafičarima i likovnim umjetnicima svih generacija da ne zapostave grafički medij, u vremenima kada je grafika postajala pomalo neatraktivnom likovnom disciplinom. Izloženi će grafički listovi biti posebno važna likovna lekcija mlađim i mladim generacijama koje nisu sustavno i solidno upoznate s likovnim izričajem naših poznatih umjetnika, a vjerujem kako će posebno biti iznenađeni bibliotekom »Surla«!

Iako slagana i osmišljavana prema (subjektivnom) likovnom ukusu autora Bože Biškupića (neki se umjetnici pojavljuju u nekoliko navrata kao okosnica: Nives Kavurić-Kurtović, Ivan Lacković-Croata, Ivan Lovrenčić, Dubravka Babić, Vasilije Josip Jordan, Matko Trebotić, Ljubomir Stahov, Miroslav Šutej i Ivica Šiško), zbirka odiše pluralitetom likovnih stilova, izričaja i tendencija, i gotovo da ne postoji ni jedan značajniji hrvatski grafičar koji u njoj nije zastupljen. Težnja je bila reafirmirati tradicionalne (klasične) grafičke tehnike bakropisa, akvatinte, suhe igle, réservagea, ali ne odustati zato i od serigrafije u boji ili litografije u boji.

Nova lica grafičkih majstora

Ako smo na izložbi bili fascinirani nepreglednošću zbirke (na prvi pogled), ljepotom njezinih izdanja i velikim rasponom mogućnosti grafičkih tehnika, tada je tek prateći katalog (zapravo, knjižurina) izložbe mogao otkriti promatraču likovne nijanse mijenâ motivsko-stilskog izričaja angažiranih umjetnika: u Biškupićevoj se zbirci kriju nevjerojatno kvalitetne, naprosto drugačije i snažne grafike Dubravke Babić, Ivana Lovrenčića, Miroslava Šuteja, Hame Čavrka, Nevenke Arbanas, Nikole Koydla, Josipa Biffela i Biserke Baretić, koje svjedoče o mogućnosti velikih umjetnika da na trenutak izađu iz svojih definiranih likovnih poetika, osjete pjesničke motive i donesu potpuno novi likovni kontrapunkt pisanoj riječi. U tom smislu, ova zbirka nudi velika iznenađenja — ponavljam — posebno mlađim generacijama, koje bi bez tog biškupićevskog segmenta ostale prikraćene za važan likovni doživljaj.

Veličanstveni katalog na preko šesto stranica, tvrdo ukoričen i u boji, s kompletno reproducirana tri desetljeća svih grafičkih izdanja bit će naša trajna bibliotečno-likovna baština! Od uvodnih tekstova likovnih kritičara, književnika i slikara do opsežnoga kataloga djela, kazala autora i dokumentacije izdanja zbirke Biškupić (s bibliografijom), pred nama je izdanje koje je samo za sebe vrijedan dar u ove predblagdanske dane.

U atmosferi prepunoj pravih poznavalaca i ljubitelja književno-likovnih izdanja, to je bila jedna od onih jesenje-zimskih zagrebačkih izložbi koje se još u bliskoj prošlosti nisu mogle zamisliti bez dva balonera koja su se kretala u masi posjetilaca; zaštitni znak dvojice iznimnih ljudi bez kojih niti jedno otvorenje (a posebno ovakvog profila!) više nije što je bilo: Vlade Gotovca i Mladena Kuzmanovića. Jer, iskrenu, nepatvorenu ljubav prema knjizi, vrsti papira i grafičkom otisku danas rijetko tko još posjeduje u tolikoj mjeri kao što je to isijavao Kuzma oko sebe! S koliko je strasti ili ljutnje mogao satima pričati o nečijim novim grafičkim otiscima, loše prelomljenoj i obrezanoj knjizi ili plahom potezu ugljena po hrapavom papiru stanovitog umjetnika... Maestralan izdavački pothvat Bože Biškupića sjeća nas na ta neka sretnija vremena, tvoreći ujedno poveznicu sa zaista po hrvatsku suvremenu grafiku obećavajućom i optimističnom budućnošću. Tradicija je spašena i održana, novi projekti su u ozbiljnom nastajanju.

Iva Körbler