Stanje duha i osjećaja

Stanje duha i osjećaja

Ako je u Smrti u Veneciji element-simbol more (tekućina) u kanalima Venecije, ovdje su to planine čiju težinu likovi osjećaju i zatvorenih očiju

Tekst Yasmine Reza Početak zimskog perioda ne govori o nekom događaju, on ne opisuje radnju. Autorica se jednostavno bavi stanjem duha i emocija, i to ne samo uskog kruga jet seta na odmoru u švicarskim Alpama, što bi se na prvi pogled moglo učiniti, već šire, onoga dijela svakog ljudskog života koji Yasmine Reza naziva početkom zimskog perioda. Riječi su tu na površini poput ljuske jajeta ili kutije koja skriva sadržaj. U kutiji je težina protoka vremena i melankolije koju on donosi. Pa ako je u Smrti u Veneciji element-simbol more (tekućina) u kanalima Venecije, ovdje su to planine čiju težinu likovi osjećaju i zatvorenih očiju.

Nažalost autori ovog uprizorenja zanimljivog teksta Yasmine Reza nisu pronašli, a možda ga on i nema, dovoljno čvrst dramaturški temelj na koji bi oslonili predstavu i opisane sadržaje. Tako se vrlo suptilan redateljski rad Petra Selema na međusobnim odnosima likova i razlozima njihovih raspoloženja te u tome vrlo dobra suradnja glumaca Jasne Ančić, Frane Perišina, Jasne Jukić, Glorije Šoletić, Nika Kovača i Ivice Barišića nije pokazao dovoljnim da predstavu izvuče iz suhe narativnosti da napne njezin dramaturški luk.

Dublji i suptilni sadržaji

Uz dobru glazbu Paole Dražić Zekić posebno treba istaknuti izvrsnu scenografiju Marina Gozzea, koji jednostavnim rješenjima otvara predstavi vrlo brojne i zanimljive scenske mogućnosti. Njezina zanimljiva pretvorba pri kraju predstave ipak nije efektna jer naprosto nije dramaturški podvučena. Još jedan izvrstan scenografski rad Marina Gozzea. U ovakvoj scenografiji kostimi Branimira Hundića djeluju kao da su došli iz neke druge predstave, dakle bez ikakve ideje izrasle iz teksta ili barem općenito autorova estetskog stava.

Pa iako će većini gledatelja ova predstava biti duga i preduga trajanja, autor ovih redaka ne može, a da ne pohvali hrabrost redatelja Petra Selema, pa i sastavljačica repertoara Kazališta Marina Držića Miru Muhoberac, što su danas, kada hrvatska kazališta uglavnom postavljaju predstave po tekstovima koji se zasnivaju na nekoliko duhovitosti (vicu) ili nekoliko dramaturških dosjetki, pokušali s drukčijim tekstom, koji suvremenom kazalištu nudi mnogo dublje i suptilnije sadržaje.

Jovica Popović