Samo potvrđene riječi

Samo potvrđene riječi

Milan Moguš, Senjski rječnik, 181 str., HAZU i MH Senj, Zagreb — Senj 2002.

Godine 1966. objavljena je monografija Senjski govor akademika Milana Moguša, tada mladoga docenta, što je bio njegov doktorski rad i prvo njegovo veće znanstveno djelo. U to vrijeme bila je to najmodernija objavljena monografija hrvatske dijalektologije. Sigurno da Senjski rječnik nije posljednje veće djelo dugogodišnjega profesora hrvatske dijalektologije, pročelnika Katedre za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali uvjetno se može reći da je njegov dosadašnji dijalektološki rad zaokružen Senjom — na početku i na kraju nezaobilazna su njegova djela o govoru njegova rodnoga mjesta.

Iako sam slučajno imao prilike vidjeti djelo u rukopisu, kada sam prvi put primio u ruke knjigu (likovno veoma lijepo uređenu, što je vjerojatno zasluga tehničkoga urednika, lingvistice također bliske dijalektologiji — dr. Dunje Brozović Rončević) — pomalo sam ostao iznenađen da je to relativno tanka knjiga, u usporedbi s nekim drugim i novijim dijalektološkim rječnicima. Jasno je da vrijednost znanstvenoga rada ne određuje njegova opsežnost, kao ni boja korica, ali to je prvi dojam. Odgovor na to pitanje dobio sam i od sama autora, a nalazimo ga i u Predgovoru. U rječnik su ušle samo one riječi koje su stvarno potvrđene u nekoj konkretno realiziranoj rečenici u konkretnom kontekstu, razgovoru, pričanju. Autor nije unosio u Rječnik one riječi koje on kao izvorni govornik senjskoga idioma, Senjanin, ima u svojem dijalektnom leksičkom sustavu. Mogao je sam proizvesti izvorno potvrđene rečenice s tim riječima i, da ih je unio u Rječnik, one bi bile apsolutno vjerodostojne kao i one koje jest unio. Međutim, autor je kao najistinitiji dijalektolog, koji se s poštovanjem odnosi prema svojem životnom zvanju, poslu i hobiju, te objektu svojega istraživanja, htio biti optimalno objektivan — kako ne bi »izdao svoju struku, svoje djelo«. Naravno, to je sa znanstvenoga gledišta stav koji je često jedino moguć. Međutim, kao što je spomenuto, u dijalektologiji je, kao i u nekim drugim strukama, moguća introspekcija, autoanaliza. U svakom pogledu u potpunosti moramo poštivati i tako strogu, a može se reći i prestrogu metodu.

Važnost se Rječnika najbolje i najkraće može iznijeti govoreći o važnosti senjskoga govora za hrvatski jezik, što je izrekao sam autor u Predgovoru: »Dobivena je tako podloga za rječničku obradu građe u širokom vremenskom rasponu od posljednjih pola stoljeća. Pomnim njezinim iščitavanjem dobiva se uvid u nesumnjivu čakavsku starohrvatsku osnovicu, ali se, isto tako, raspoznaju naplavine ostalih jezičnih sustava što su ulazile neposredno ili posredno u senjski govor.«

Kao ilustraciju navodim samo tri riječi. Stara hrvatska riječ tepla, prema liku topla u većini našega jezika, kao i u standardnom jeziku, povezuje čakavštinu sa zapadnoslavenskim jezicima. Romanizmi kao jac (led) jedan je od mnogih svjedoka susreta hrvatskoga jezika s jednom stranom hrvatskoga okružja, a germanizmi kao furman s drugim kontaktom, što je karakteristično za to područje, jer u nekim drugim dijelovima čakavštine nećemo imati takav odnos.

Autor u Predgovoru kaže da je Rječnik izrađen »na uobičajeni način takvih jezikoslovnih djela«. To znači da rječnički članak sadrži natuknicu (homonimi imaju eksponent), važan drugi oblik (za promjenjive riječi), gramatičku oznaku, definiciju značenja, te potvrde za pojedina značenja riječi. Ne treba ni spominjati da su svi oblici i primjeri akcentuirani, tako da se pregnantno oslikava senjski naglasni sustav. Kao što i autor navodi, senjski sustav »omogućuje da se razlikuje sud (posuda) od syud (sudište), petîna (petica) od petyina (peti dio)« itd. Tomu se tek može samo dodati da je rječnik izrađen s najvećim poznavanjem objekta istraživanja i metodologije struke, najvećom pouzdanošću i akribičnošću.

Iz Predgovora saznajemo također da je djelo nastalo u okviru autorova projekta Istraživanje hrvatskih dijalekata, u kojem je sada težište na rječničkom blagu »kao podloge za izradu cjelovitijeg rječnika svakoga od triju hrvatskih dijalekata«. Sigurni smo da će na tim zasadama Senjskom rječniku slijediti slični drugi rječnici.

Mijo Lončarić