Razgrabljeno izdanje

Zaprešićki godišnjak 2000-2001, god. X-XI, ur. Stjepan Laljak, Matica hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 2002.

Zaprešićki godišnjak pokrenut je potkraj 1991. na svega stotinjak stranica, dok danas — jedanaest godina poslije, pred nama stoji više od sedamsto stranica njegova X-XI. broja (sljedeći — dvanaesti, koji bi trebao izići uoči Dana grada Zaprešića, ujedno Jelačićeva rođendana — 16. listopada 2003, možda će biti još i deblji), sa sedamdesetak autora u raznolikim, već otprije poznatim cjelinama od kojih su najopsežnija Vrela, potom Književni izlog, vrlo zanimljive Znanstvene teme, kao i Odjeci, Ljetopis, te Likovni izlog (donosi crno-bijele i reprodukcije u boji radova autora poput Dimitrija Popovića, Ivana Rabuzina, Ivana Lackovića-Croate), a priložen je i kalendar za 2003. godinu, s popisom izdanja Matice hrvatske Zaprešić. Obljetnice i sjećanja, međutim, upravo zbog preopširnosti, ovome broju nedostaju, iako urednik Stjepan Laljak izvještava da će ona sigurno pronaći svoje mjesto u sljedećem Godišnjaku.

Vrela, koja se protežu na gotovo tristo pedeset stranica, uglavnom se odnose na opsežnu, dosad nepoznatu te prvi put objavljenu arhivsku građu o banu Josipu Jelačiću (njegovu oporuku, primjerice, o kojoj, kao i o grofovskome banovu grbu, piše Stjepan Laljak), pri čemu je možda jedan od najzanimljivijih članaka onaj Nikole Batušića o Jelačiću — dramatičaru, a na koji se spretno naslanja odnosno nadovezuje cjelovita Jelačićeva drama Rodrigo i Elvira u prijevodu Augusta Harambašića. U Vrelima svakako treba istaknuti i opširnu Glazbenu Jelačićijanu Andrije Tomašeka, u kojoj autor progovara o skladbama i popijevkama uglazbljenima u banovu čast (među ostalima Hrvati svome banu Trnskog i Runjanina, Jelačić ban Lisinskog, Livadićeve Koračnice ili Zajčev Rekvijem za Jelačića), pri čemu za svaku donosi i note, te svakako daje bitan prilog istraživanju povijesti hrvatske glazbe.

Znanstvene teme donose sedam zanimljivih tekstova — od Globalizacije i hrvatskog kulturnog identiteta Nikole Skledara, preko Tehničke svijesti i estetička bitka Mladena Labusa, do Biti povijesti i povijesnog prevođenja Igora Mikecina. Leo Budin pak na tridesetak stranica govori o važnosti obrazovanja za uspješno prihvaćanje i uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije pri oživotvorenju strategije razvitka Republike Hrvatske, a Esad Ćimić iznosi vlastite refleksije s međunarodne konferencije o oprostu i pomirenju (održane u Zagrebu 2000), koja je provela anketu na tisuću ispitanika o trima tematskim područjima — stajalištima prema Domovinskom ratu i problemima proizašlim iz rata; podjele u Hrvatskoj i spremnosti na pomirenje; te o ulozi vjere i Crkve u procesima pomirenja. Osobito je zanimljiv rad Jasenke Kodrnje o mitovima Zapada i Kine na primjeru simbola zmaja te njihovim različitostima; odnosno onaj Stanka Jambreka o razvoju i teološkim karakteristikama pentekosnog pokreta — najvećeg kršćanskog duhovnog pokreta današnjice.

Književni izlog predstavlja poeziju (Dragutin Tadijanović, Boris Maruna, Arsen Dedić, Zvonimir Penović), prozu (Nada Mihoković-Kumrić, Ivan Goleš, Stana Lovrić), čak i jednu radiodramu (Papoušek i krletka Rudolfa Harmića).

Odjeci donose dvije kritike izdanja Matice hrvatske Zaprešić — Esad Ćimić osvrće se na Čovjeka i kulturu Nikole Skledara, a Tomislav Heres i Mato Marčinko na Sto godina vatrogastva u Zaprešiću.

Ljetopis se pak osvrće na kroniku zbivanja u radu Matice hrvatske Zaprešić — izvještava o dobitnicima nagrada i priznanja Grada Zaprešića, donosi priloge o tridesetogodišnjici zaprešićke Matice, Jelačićevim, Kovačićevim danima i drugim važnim događajima u njezinu radu, sve poprativši i dokumentiravši fotografijama.

Inače je ovo drugo izdanje Zaprešićkog godišnjaka X-XI, jer je prvo rasprodano već na samom predstavljanju, a to samo od sebe govori u prilog njegovoj vrijednosti.

Katarina Marić