Predigra za Becketta

Predigra za Becketta

Nastala predstava vrlo je zanimljiv spoj istraživanja pokreta Mile Rackov i Zuppina promišljanja funkcije plesa u dramaturgiji djela

Studentsko eksperimentalno kazalište (SEK), pokrenuto još 1956. godine, bavilo se od početka stvaralaštvom mladih koji su tražili svoje umjetničke izraze i putove. Kako je novi, neverbalni, fizički teatar prihvatio pokret kao sredstvo scenskog i dramskog izraza, tako je samo jedan mali korak nedostajao do plesnoga kazališta. Osamdesetih godina u okviru SEK-a Mila Rackov, nekadašnja članica Komornog ansambla slobodnog plesa, koreografkinja i plesna pedagoginja, pokreće plesne radionice i usmjeruje mlade izvođače prema teatru pokreta.

Ono što baca specifično svjetlo na rad sekovaca jest suradnja s Vjeranom Zuppom kao dramaturgom. Nastala predstava vrlo je zanimljiv spoj istraživanja pokreta Mile Rackov i Zuppina promišljanja funkcije plesa u dramaturgiji djela.

Sklonost Vjerana Zuppe plesnom teatru vrlo je stara, još od sredine šezdesetih kad je kao ravnatelj ITD-a podupro, udomio i pratio Komorni ansambl slobodnog plesa Milane Broš. Posljednjih je godina u Grožnjanu držao predavanja i radionice o temi Dramaturgija plesa. Riječ je o analizi funkcijske dramaturgije koja je, po Zuppinu mišljenju, primjerenija plesnom kazališnom izrazu nego narativna. Kako plesati funkcije? I tu je negdje i začetak Miline i SEK-ove nove predstave Flo: Vi: Ru: koja je 7. pretpremijerno i 8. studenog 2002. premijerno izvedena u Kulturnom centru Peščenica (KNAP). Autorskom timu uspješno su se pridružili Neven Frangeš (glazbom), Danica Dedijer (kostimom) i Olivije Marečić (svjetlom).

Flo: Vi: Ru: svojevrsna je plesna predigra Beckettovu Va-et-vient, (Idi i dođi) O čemu je riječ? Flo, Vi i Ru tri su ženska lika navedenog, inače vrlo kratkog Beckettova antidramskog komada. (Cijeli je otisnut kao bilješka u Uvodu u dramatologiju Vjerana Zuppe.) One, prema autorovim bilješkama, sjede u dugim kaputima, pod tamnim šeširima širokih oboda na klupici, jedva se dotičući. Rečenice su vrlo kratke, tek naznake sjećanja, slutnje tajni. Odnosi su čisti i ponavljaju se u različitim kombinacijama. Naime, kad se jedna osoba udalji, druge dvije kratko, suzdržano prokomentiraju ono tužno što se trećoj (onoj odsutnoj) dogodilo.

Tri lijepe, mlade djevojke, čistih, otvorenih lica, jednako visoke, dugih linija, u bijelom, Maja Fišter, Helena Krnic i Vesna Vladović Relja, moguće su Flo, Vi i Ru, kada su, ono, nekad, kod sestara, u dvorištu još u vlastitom proljeću, zaigrano sanjarile i kombinirale svoje buduće putove. Cijela priča, kao i u Becketta, ima vrlo čistu strukturu izmjene naznačenih odnosa. Veza između tri djevojke neraskidiva je. Kad se jedna digne, započne svoju, ritmom i dinamikom novu, varijaciju, druge dvije odmah će reagirati, ili u otporu, ili u kontriranju ili u međusobnom razilaženju ili u potpunom prihvaćanju. Pogledi i sitni izvedbeni detalji potvrđuju stalnu prisutnost na sceni i duboku vezu likova. Iako djevojke imaju svaka svoju stolicu, koji se često i pomiču, odlazeći s vlasnicama u nove prostore, izleti uvijek završavaju povratkom, mirom stolaca koje pažljivo poredane anticipiraju (buduću) Beckettovu klupicu.

Flo, Vi i Ru imaju svoj način spajanja ruku u tajnoviti prsten. On je mala djevojačka zavjera, ali i potvrda neraskidive veze, za sva vremena. Tako će, u prstenu, nakon svih odlazaka i dolazaka, završiti sekovska Flo: VI: Ru: baš onako, kako precizno upućuje Beckett na kraju Va-et-Vienta.

I iako Zuppa kaže da će se tek po zajedničkoj izvedbi plesne predigre i kratke Beckettove priče moći provjeriti da li je ovakav pretkomad doista u jednom od mogućih odnosa sa samim Beckettovim antidramskim komadom, ja bih dodala da je Flo: VI: Ru: Mile Rackov i samo za sebe vrlo lijepo, promišljeno i dosljedno izvedeno scensko djelo.

Maja Đurinović