Pravo na različitost

Pravo na različitost

Zoran Kurelić, Liberalizam sa skeptičnim licem, Barbat 2002.

Zoran Kurelić docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji je svoje sustavno bavljenje liberalnom teorijom osim magisterijem (Anarhizam i liberalizam Paula Feyerabenda) i doktoratom (Relativističke kritike liberalne tradicije) na matičnom fakultetu potvrdio radovima i titulama na prestižnim stranim fakultetima: magisterijem na The London School of Economics and Political Science (The Concept of Incommensurabilitiy: Political not Epistemological) i doktoratom na New School For Social Research u New Yorku (Incommensurability as a Political Concept). Svi ti radovi objedinjeni su u njegovoj knjizi Liberalizam sa skeptičnim licem.

Nesumjerljivost kao politički pojam

U knjizi Liberalizam sa skeptičnim licem Kurelić analizira kako je spoznajnoteorijski pojam nesumjerljivosti pretvoren u ključnu kategoriju u političkoj teoriji te procjenjuje uvjerljivost te kategorije na način kako je iskorištena u suvremenim kritikama liberalizma. Nakon što nam je prenio ključne aspekte debate između Paula Feyerabenda oko značenja nesumjerljivosti za razumijevanje znanstvenog napretka, on detaljno analizira tri političke teorije u kojima koncept nesumjerljivosti igra važnu ulogu: onu Paula Feyerabenda, Alasdaira MacIntyrea i Richarda Rortya.

Kurelić tvrdi da protuliberalne kritike zasnovane na koncptu nesumjerljiuvosti predstavljaju ozbiljan problem za određenu vrstu liberalne teorije, ali ne i za ostale. Feyerabend i MacIntyre, svaki na svoj vlastiti način, pokazuju da liberalna neutralnost i univerzalizam nisu doista toliko neutralni i univerzalni, već izvedeni iz određene tradicije. Ipak, čak i ako prihvatimo njihova razmišljanja, iz toga ne proizlazi da je u temelju liberalna kultura političkog dijaloga zasnovana na građenju konsenzusa nepoželjna ili nemoguća.

Kurelić također dokazuje da politički pojam nesumjerljivosti ima brojne implikacije. Kao izraz korišten u filozofskim napadima na liberalnu teoriju, njegova vrijednost je jasna ali ograničena. Liberalni politički teoretičari poput Richarda Rortya ne mogu biti optuženi za lažnu neutralnost ili naivni univerzalizam.

Istodobno, kada se koncept nesumjerljivosti koristi da bi se branio multikulturni relativizam, on potkopava jedan od temelja suvremenih liberalnih društava — želju za suživotom. U nekim kontekstima koncept nesumjerljivosti podržava pravo na različitost koje na paradoksalan način osnažuje najsnažnije antiliberalnu ideologiju našeg doba — nacionalizam, smatra Kurelić.

Pionirska Kurelićeva uloga

Kao teoretičar suvremene liberalne teorije Zoran Kurelić ima značajnu, gotovo pionirsku ulogu u hrvatskoj političkoj znanosti u tom području.

Treba pritom naglasiti da se njegova knjiga ni u kojem aspektu namjerno ne referira na hrvatsku političku teoriju ni praksu, već na zapadnoeuropsku no to nipošto ne znači da se neke njegove teze ne mogu primijeniti analizirajući hrvatsku društvenu zbilju. Razlike su ogromne, pri čemu je svakako najzanimljivije analizirati sudbinu liberalizma u hrvatskoj političkoj praksi, čemu je ovaj osvrt idealan povod. Iako u Hrvatskoj postoje čak tri stranke koje u svom naslovu nose pridjev liberalna, njihovo političko djelovanje ne pokazuje izrazitu privrženost liberalnim načelima. Bez ikakve želje da se kvalitativno određujemo prema pojedinim ideologijama ili političkim strankama, moramo primijetiti da je najveća liberalna stranka HSLS po svom sadašnjem političkom djelovanju znatno bliža onom što se u Europi naziva narodnjačkom strankom, dok pak stranka koje se naziva narodnom (HNS) pokazuje sklonost liberalizmu, pa čak i u svom međunarodnom djelovanju aplicira na članstvo u Liberalnoj internacionali. Uspoređujući političko djelovanje hrvatskih liberalnih stranaka s nekim temeljnim liberalnim načelima i europskom liberalnom praksom, može se primijetiti da se na ekonomskom planu nijedna od njih u praksi izrazito ne zalaže za manje poreze, što je temeljna odlika tzv. ekonomskih liberala (dapače, novim se porezom od 45 posto kažnjavaju svi oni uspješni menadžeri s visokim primanjima), dok se na političkom planu malo koja od njih izrazito bori za prava društvenih i nacionalnih manjina. Teme kao što su primjerice vjeronauk u državnim školama (i vrtićima) istospolni brakovi, legalizacija lakih droga ili prostitucije, koje su na Zapadu potaknule (a u nekim državama i zakonski regulirale) upravo liberalne stranke, za naše liberalne stranke na margini su političkog djelovanja. One se uglavnom trude da izbjegavaju naglašavanje bilo kakvih kontroverznih tema i teže tome da budu catch-all stranke.

Skeptičnost i nesumjerljivost

Parafrazirajući naslov i podnaslov Kurelićeve knjige možemo tako reći da svaki politolog mora biti vrlo skeptičan prema liberalizmu u hrvatskoj politici, a da je hrvatska liberalnostranačka politička praksa gotovo nesumjerljiva s onom zapadnoeuropskih demokracija.

Zlatko Vidačković