Novi ravnatelj(i) u Avignonu

Novi ravnatelj(i) u Avignonu

Avignon Novi ravnatelj najjačega svjetskog kazališnog (dramskog) festivala, onog u Avignonu, zove se Vincent Baudriller, ima 35 godina i poznat je samo najupućenijima u kazališna zbivanja. Odluka francuskoga ministra kulture Jeana-Jacquesa Aillagona da dosadašnjeg administrativnog producenta avignonskog festivala, koji je uz to i jako mlad, postavi na čelno mjesto, na koje su ciljali mnogi, izazvala je iznenađenje, ali njegov program ušutkao je moguće prigovore. Umjesto velikih imena koja su se spominjala i s kojima je francuski ministar pregovarao, poput Marthallera, Castorfa, Goldenberga ili Platela, na čelo festivala došao je festivalski autsajder, odgovoran za uspješna gostovanja mnogih svjetskih kazališnih zvijezda na festivalu. On je u svom progamu kao suravnatelja naveo još jednu festivalsku autsajdericu (ali i nepoznanicu širem kulturnom krugu) 33-godišnju Hortense Archambault, koja se na festivalu bavila financijama i kadrovima, a oboje su u programu najavili otvaranje festivala umjetnicima. Festivalsko kormilo od Bernarda Faivre d’Arciera, koji je festival vodio od 1993, njegovi donedavni bliski suradnici preuzimaju nakon sljedećeg festivala, a svaku će im godinu četverogodišnjega mandata umjetnički pomagati po jedan poznati kazališni umjetnik. Bit će to Thomas Ostermeier, Jan Fabre, Joseph Nadj i Frederic Fisbach. Ministar je obećao i bitno povećanje festivalskog proračuna pa nema sumnje da će Avignon učvrstiti svoje vodeće festivalsko mjesto.

Kylie na sceni

London Pomama za slavnim glumcima ili imenima s glazbene estrade i dalje vlada londonskim pozornicama. Uz brojne zvijezde koje igraju u normalnim produkcijama posebnu pozornost skreće predstava koja se zove The Play Wot I Wrote u Wyndham Theatreu, čiji se golem uspjeh zasniva upravo na činjenici da produkcija sprema gotovo svakodnevno nenajavljeno glumačko iznenađenje za publiku. Tako su se u jednoj sporednoj ulozi u toj predstavi izmijenili Kylie Minogue, Ralph Fiennes, Roger Moore, Keneth Branagh (koji je komad i režirao) i Jude Law, između ostalih. Komedija praizvedena u prošloj sezoni sad se ponovno vratila na scenu na krilima novih zvijezda, od kojih je posljednja u nizu baš australijska pjevačica Kylie Minogue. Produkcija koja je postigla toliki uspjeh baš zbog glumačkih iznenađenja u ožujku će doživjeti i na Broadwayu premijeru, lista glumačkih zvijezda koje se spremaju izići na newyoršku scenu već je impozantna, a među njima su i Brad Pitt i Meryl Streep. Tko je napisao The Play Wot I Wrote i o čemu je tu uopće riječ? To ćete saznati malo teže, a čini se da producentima nije ni bitno. Kylie Minogue i društvo natpjevali su pisce, koji se inače zovu Sean Foley, Hamish McColl i Eddie Braben.

Opasnost po mentalno zdravlje

London Od glumačkih zvijezda koje se na londonskim scenama pojavljuju bez slučajnosti i faktora iznenađenja i koje su reklamno bučno najavljene posljednji je uspješan mamac za publiku Gillian Anderson, poznata agentica Scully iz Dosjea X. Ona je upravo nastupila u drami Michaella Wellera What the Night Is For u Comedy Theatre, a kritika je naprosto zgazila komad o ljubavnom trokutu (u kojem je treći, muž, ostao kod kuće) nazvavši ga »opasnošću po mentalno zdravlje, produkcijom koja bi trebala objavljivati zdravstveno upozorenje za publiku i vježbom iz amaterske psihijatrije«. Međutim ako nije preživio Weller, Andersonova je stroge kritičare očito uspjela šarmirati, pa se kritika iskreno rasplakala nad sudbinom odličnih glumica koje moraju glumiti u ovakvim komadima, poželjevši joj što brži povratak na West End u nekoj ozbiljnoj drami. Da, postoji u predstavi i glumac koji se zove Roger Allam, ali on je očito manje bitan.

Shakespeare na sto načina

Los Angeles Shakespeare je vječan i univerzalan, to pjevaju i ptice na granama, a usput je i najigraniji kazališni autor čak i na početku novoga milenija. Bilo da ga tretiraju ozbiljno ili se njime poigravaju, kao što se pokazalo u dvije recentne kalifornijske produkcije, on u kvalitetnoj produkciji uvijek ostaje Shakespeare i magnet za publiku. Henrik V u losangeleskom kazalištu Odyssey dramaturški preosmišljava Shakespearea, dodaje mu elemente commedije del’arte, a cijelu priču redatelj Brett W. Reynolds prepušta glumcima izbjegavajući bilo kakvu vanjsku spektakularnost. Bitno radikalnije u Shakespearea zahvaća Standup Shakespeare, svojevrsna kabaretska adaptacija Raya Lesleeja i Kenetha Walsha praizvedena prije dvadeset godina u New Yorku. Sad, u režiji Caseyja Biggsa, Standup Shakespeare nalazi novu publiku — i dobro je zabavlja — na Zapadnoj obali, izazivajući ponekad i burne reakcije, uključujući i napuštanje predstave publike koju radikalni Shakespeare ne zanima.

Jasen Boko