Napokon puni doživljaj

Napokon puni doživljaj

Produljena verzija doista je novi film. Nije riječ samo o tome da su dodani poneki prizori: čitav je film iz temelja preinačen, te sad tvori cjelinu koja daleko iscrpnije prenosi sadržajno bogatstvo predloška

Kupnja DVD-a kolekcionarima počesto stvara glavobolje: tek što ste uspjeli nabaviti neki željeni naslov, pročuje se vijest da će isti film u dogledno vrijeme doživjeti poboljšano izdanje. Bolji transfer zvuka i slike, bolji dodaci, bolje sve — nakon izlaska novoga DVD-a primjerak iz zbirke moći će vam poslužiti samo kao poprilično loš frizbi. Kakve li frustracije!

Ipak, u slučaju prvoga nastavka Jacksonove trilogije Gospodar prstenova drage sam se volje dao u trošak i za originalno i za prošireno izdanje filma. Tvrtka New Line bila je iznimno fer prema publici, objasnivši izrana da početkom kolovoza izdaje dvostruki disk s onom verzijom Prstenove družine koja je igrala u kinima, te s dodacima izrađenim za televizijsku promociju filma; u studenome će, pak, stvarni obožavatelji moći kupiti pola sata dulju verziju s mnoštvom dodatnih sadržaja, stvorenu posebno za DVD. Niti jedan sastojak prvog izdanja ne ponavlja se na drugome, tako da oba diska miroljubivo koegzistiraju na polici.

Prevladavanje frodocentričnosti

Kakve li poslastice! Ova nova Družina traje 201 minutu, pa se film nalazi na dva diska: uz po sto minuta filma, na svakom sad ima mjesta i za četiri komentara (Jackson i scenaristice; dizajneri; ekipa; glumci), te za audiofilski DTS zvučni zapis. I slika i zvuk u filmu ponovno su digitalizirani: mislio sam da će to teško biti moguće, no produljena Družina izgleda još bolje nego na prvome DVD-u. Zvuk je ipak prebogat za moje kućno kino — čini mi se da nije remiksan za manje prostore. Ali ovo je doista traženje dlake u jajetu: već na ta prva dva filmska diska možete saznati više o ovome filmu nego iz svih dosadašnjih izvora — komentari su bogati, iscrpni i često vrlo duhoviti.

A produljena verzija doista je novi film. Nije riječ samo o tome da su dodani poneki prizori: čitav je film iz temelja preinačen, te sad tvori cjelinu koja daleko iscrpnije prenosi sadržajno bogatstvo predloška. Kako objašnjava montažer, za kinoverziju donesena je odluka da film bude frodocentričan, tako da su svi narativni momenti posvećeni pratećim likovima nužno pali u drugi plan. Ovdje, kad duljina filma nije presudna, imamo priliku doživjeti Aragorna i Boromira i Gimlija kao složene, trodimenzionalne osobe, a ne tek kao Frodove sudruge; cijeli segment radnje u Lothlórienu više je no dvaput duži, a vilenjački glavari Celeborn i Galadriel od nejasnih šifara postaju zanimljivi koliko i Elrond. Prizor u kojem Družina od njih dobiva darove, izbačen iz kinoverzije, jednostavno morate vidjeti ukoliko želite posve razumjeti radnju sljedećih nastavaka.

Hvalospjevi su u ovom slučaju ne samo opravdani nego i nužni. Tolkienovo Međuzemlje ima uvjerljivost zato što je u svim segmentima posve uvjerljiv svijet; Jacksonova interpretacija prije je bila iznimno vizualno i kinetički bogata, ali tek sad ima zamah vizije. Natruhe predanja iz Silmarilliona daju čitatelju Gospodara prstenova dojam povijesti koju ugrožava Sauronov prsten: kad Aragorn sad, u produljenom filmu, potiho zapjeva spjev o vilin-djevi Lúthien — i to na jeziku sivih vilenjaka, za razliku od engleskoga u knjizi! — shvaćamo da se u njegovoj ljubavi prema gospi Arwen prelama daleko više od sudbine dvoje pojedinaca. Breme vremena, motivi smrtnosti i prolaznosti, tako temeljni za shvaćanje snage Tolkienove kreacije, dorađenome filmu daju posve novu dimenziju. Čini se da će Dvije kule i Povratak kralja tome vilenjačko-ljudskom motivu dati više prostora nego što je Tolkienu to uspjelo u knjizi (jer i on je, prema vlastitom priznanju, stvarao hobitocentrično); ovakva Prstenova družina dobar im je uvod.

Što tek reći o samome prostoru u kojem se radnja zbiva? U novoj verziji filma napokon nemate dojam da je Bree na dva dana hoda od Hobbitona, ili da je Velika rijeka Anduin kraća od Cetine. Međuzemlje je sad taktilnije prisutno u filmu, tako da mu se mogu oprostiti povremena odudaranja od Tolkienovih zemljovida — a nakon što se četvorica hobitskih glumaca na kraju svojeg komentara ispričaju Tomu Bombadilu zbog toga što za njega ipak nije bilo mjesta, samo će najtvrdokorniji ljubitelji i dalje zanovijetati zbog preinaka.

Ručni rad

Premda je najveći poklonik Gospodara prstenova u cijeloj ekipi filma bio glumac Christopher Lee, koji je poznavao Tolkiena i koji čita tu knjigu jednom godišnje otkako je objavljena, njegov lik — Saruman — doživio je bitne preinake u odnosu na predložak. O takvim scenarističkim odlukama Jackson i koscenaristica Philippa Boyens govore na početku trećega diska, posvećena adaptaciji i pripremi filma za snimanje. Zadržati vjernost idejnoj i pojavnoj razini knjige, a istodobno snimiti kinetičan, vizualan film koji će posve zaokupiti one koji s Tolkienom nikad nisu imali doticaja — uspjeh Jacksonove verzije postaje jasan kada znamo da se pola stoljeća smatralo da je ovu knjigu nemoguće ekranizirati. Dapače, pojedina rješenja — poglavito vezana uz Arwen — čine mi se vjernijima Tolkienovoj poetici čak i od onih iz same knjige!

Izbornici na oba diska s dodacima, dizajnirani u stilu HarperCollinsovih izdanja Tolkiena, ispisani su na pergamentima razbacanim po Bilbovu pisaćem stolu. Nakon što pregledate sve što kriju, rad uložen u izradu sati i sati dokumentaraca, galerija dizajnâ, storyboarda i intervjua postaje opipljiv koliko i trud uložen u sâm film. Tu ćete saznati kako je vrhunski ilustrator Alan Lee s kistom u ruci osobno ličio setove za Rivendell, ili kako je Jacksonov tehnološki alterego Richard Taylor na rukavice Orkâ iz Morije ispisao vradžbine na crnom jeziku, premda oko kamere takav detalj niti teoretski ne bi moglo zabilježiti. Saznat ćete što zbor pjeva dok Boromir pogiba, te koliki je trud Howard Shore uložio u stvaranje glazbene tradicije za raznovrsne Tolkienove kulture (te u skladanje dodatnih pola sata glazbe posebno za ovo izdanje). I postat će vam jasno da je opsesija Tolkienom doista harala Novim Zelandom u doba stvaranja trilogije, te da je ovaj četverostruki DVD njezin potentni kliconoša.

Jasnije vam je, također, i koliko se ovakav spoj entuzijazma s predloškom ne može kupiti novcem: hrabar iskorak New Linea u istodobno financiranje cijele trilogije, bez presedana u povijesti, bio je tek uvjet, a nipošto jamstvo kreativne razine koja je ovdje postignuta. Nju, vjerojatno, možemo zahvaliti pozitivnome žaru Novog Zelanda, u usporedbi s kojim i Europa i Amerika djeluju kao cinični mastodonti koji tek još jeftinim podražajima mogu polučiti reakciju publike. (A razina artizma u posebnim efektima ovoga filma morala bi napokon pokopati ludističku tezu da računala uništavaju humanost suvremene kinematografije.)

U jednoj od svojih nedovršenih pripovijesti Tolkien žali za vremenom kad se čovjek iskreno ponosio radom svojih ruku. U usporedbi sa skupim serijalima s pokretnih traka velikih studijskih tvornica, uspjeh Prstenove družine leži baš u tome što je konačni film tako vidljiv zbroj pojedinačnih ljubavi prema poslu. Bojim se da ćemo tek nakon što Povratak kralja za dvije godine izađe u konačnoj, dugoj verziji na DVD-u svi osjetiti koliko su takvi filmovi rijetki, i dragocjeni.

Vladimir C. Sever